Simpatične kornjače, dupini, ptice... Nikad ne bi pomislili da mogu biti krvoločni ubojice

Priroda je bespomoćnom plijenu podarila različite mehanizme obrane, ali da bi igru učinila zanimljivijom, ni predatore nije ostavila bez šansi. Na koje sve način predatori savladavaju svoje protivnike?

Ako isti macaklin krene za opasnijim plijenom, kao što je, na primjer, škorpion pustinjskih dina, on koristi drugačiju strategiju. U tom slučaju, macaklin savija svoje tijelo i napinje mišiće stvarajući svojevrsnu oprugu, da bi zatim pojurio za škorpionom. Kada ga uhvati, macaklin škorpionom bjesomučnom udara o zemlju.

- Dok promatrate taj prizor, gotovo da pomislite da macaklin ima nekakvih zdravstvenih problema. Napad je veoma brz - kaže Malachi D. Whitford, znanstvenik koji je vodio istraživanje u objavljeno u The Biological Journal of the Linnean Society.

Da bi detaljnije istražili macaklinovo ponašanje, Whitford i njegove kolege uhvatili su nekoliko divljih macaklina i škorpiona, da bi zatim u laboratoriju kamerom snimili napade reptila. Snimka sugerira da gekon možda udara škorpionom o zemlju u pokušaju da spriječi ubod škorpiona, koji bi ga tako svojim otrovom usmrtio. Druga pretpostavka je da macaklin time jednostavno pokušava ubiti škorpiona, piše National Geographic.

Ovakav primjer macaklinovog ponašanja govori da se to neveliko biće snašlo, pa su mu izvori hrane čak i veoma opasna bića. To je, zapravo, samo jedan primer kako grabljivci uspješno savladavaju čak i najstrašniju obranu potencijalnog plijena.

Crvenogrle karakare su grabljivice srednje veličine, koje žive i djeluju u zajednici. Žive u šumama Centralne i Južne Amerike i rado zajednički kako bi napale ose različitih vrsta. Često su u sukobu s takozvanim ratničkim osama.

Naime, te se ptice nekad ustremljuju na osinja gnijezda, čije dimenzije se kreću od veličine grejpfruta do onih koja su veća od lubenice. Svakim napadom riskiraju bolne ubode, ali na kraju karakare ipak uspijevaju uništiti osinja gnijezda. Ptice zatim pojedu larve osa, bogate proteinima, dok odrasle ose bježe. Agresivne karakare su toliko efikasne u proždiranju osinjih gnijezda da se dugo vjerovalo da ptice ispuštaju određene kemikalije koje odbijaju ose. No, kasnije istraživanje je opovrglo tu teoriju.

Kada rođak lasica, poznatiji kao ribolovac, napadne sjevernoamerička bodljikava svinja, on kruži oko bodljikave životinje, s vremena na vrijeme ga zaskočivši hitrim napadima. Poslije nekog vremena, svinja postaje dezorijentirana i lasica je može s lakoćom prevrnuti na leđa, otkrivajući slabu točku bodljikave svinje - trbuh.

Okretanje stvorenja koja prirodno posjeduju čvrstu zaštitu svojih tijela je uobičajena strategija, koja se nezavisno razvijala kod mnogih životinja. Na primjer, riba čije stanište predstavljaju Indijski i Tihi ocean, koja se na engleskom jeziku naziva 'titan triggerfish' (Balistoides viridescens) izvodi sličan manevar kako bi doprla do donjeg, nezaštićenog dijela trbuha morskih ježeva. Morske vidre također vole jesti ježeve, a problem rješavaju tako što bodljokošce udaraju kamenjem, dok im zaštitne opne ne popucaju.

Dupini također koriste kombinaciju svoje inteligencije i mišića kako bi ulovili maorske hobotnice, lukave protivnike koji mogu ugušiti dupine, tako što bi svojim ljepljivim udovima zatvorili dišne puteve ovih sisavaca ili bi ih, pak, stezali za vrat do izdisaja.

Tajna je u tome što dupini onesposobljavaju hobotnice prije nego što pokušaju pojesti. Oni to postižu udaranjem glavonošca o površinu vode i bacaju ih visoko u zrak. Na ovaj način oni silno prestraše hobotnicu ili joj čak otkinu udove koji im predstavljaju opasnost.

Divovskoj kožastoj kornjači nisu potrebni komplicirani manevri. Kada odluči pojesti otrovnu meduzu, ima prednost u vidu jednjaka dugog šest stopa. Svaki centimetar jednjaka prekriven je dugim, šiljastim izbočinama, od kojih se svaka završava čvrstim vrhom koji omogućava kornjači da usisa želatinasti plijen u svoj trbuh, gnječeći usput meduzu.

Nije poznato da li kornjače imaju određeni imunitet na otrov meduza, jer o za sada nije znanstveno potvrđeno. Što god da je u pitanju, činjenica je da funkcionira. Ove kornjače su jedine kornjače kojima se ishrana sastoji isključivo od meduza.