Zašto pas iznenada mijenja ponašanje i što to znači za njegovo zdravlje

Psi, kao i ljudi, imaju svoj poseban karakter. I zato, baš kao što promjene u istom primijetimo kod prijatelja, iste ne smijemo zanemariti kod svojih kućnih ljubimaca. Strah kod inače plašljivog psa neće nas iznenaditi jer mu je „prirodan“, no ako vaš razigran i ekstrovertiran pas odjednom postane preplašen, uznemiren ili nemiran, njegovo ponašanje moglo bi ukazivati na neki ozbiljniji problem. Također, valja obratiti pažnju i na njihove navike: pas koji je velika „papalica“ i jede što stigne, ako krene s odbijanjem hrane, moguće je da ima određeni zdravstveni problem.

Na primjer, pas koji osjeća bol može postati agresivniji ili razdražljiv, dok pas s problemima sa štitnjačom može postati letargičan i povučen, piše Vet explain pets, a prenosi Slobodna Dalmacija.

Promjene u ponašanju psa često su jedan od prvih znakova zdravstvenog poremećaja. Bol aktivira stresne i obrambene mehanizme, što može rezultirati povećanom razdražljivošću, reaktivnošću ili agresivnim ponašanjem, čak i kod inače mirnih životinja. Takve promjene nisu povezane s „lošim ponašanjem“, već predstavljaju odgovor organizma na nelagodu ili bolni podražaj.

Ne temelji se svaka promjena u ponašanju na istim uzrocima. Nije ih uvijek moguće jasno razvrstati jer se tjelesni, emocionalni i naučeni čimbenici često isprepliću ili su međusobno uvjetovani.

Neki psi na prvi pogled djeluju kao da imaju loše manire – primjerice, kada se penju na namještaj, pretjerano laju ili stalno skaču na ljude – što se često pripisuje nedostatku odgoja i treninga. Međutim, takvo ponašanje može biti varljivo jer može proizaći i iz unutarnjeg stresa ili preopterećenosti. S druge strane, postoje psi koji pokazuju probleme u ponašanju iako su tjelesno zdravi – pretjerano reagiraju na podražaje, djeluju anksiozno, razdražljivo ili preplavljeno, piše dogbible.

Takvi su psi često emocionalno opterećeni, primjerice zbog loših iskustava ili nedostatne socijalizacije. U tim slučajevima pomaže ciljani bihevioralni trening, koji nije usmjeren na poslušnost, već na smanjenje stresa i jačanje emocionalne stabilnosti – u nekim situacijama i uz potporu medikamentozne terapije.

Situacija postaje osobito složena kada se tjelesni i emocionalni stres kombiniraju. Kod nekih pasa dugotrajni emocionalni stres može dovesti i do tjelesnih tegoba, dok se kod drugih izražene promjene u ponašanju javljaju tek nakon pojave tjelesne bolesti, poput boli, kronične nelagode ili hormonske neravnoteže. U oba slučaja potreban je holistički pristup, u kojem se medicinsko liječenje i bihevioralna terapija međusobno nadopunjuju. Važno je ozbiljno shvatiti čak i naizgled blage zdravstvene probleme, jer oni mogu imati značajan utjecaj na ponašanje.

Bilo da je riječ „samo“ o pogreškama u odgoju, emocionalnim uzrocima ili bolesti – ili o kombinaciji svih tih čimbenika – izražene promjene u ponašanju uvijek treba sagledavati diferencirano kako bi se psu moglo pomoći ciljano i dugoročno.

S druge strane, endokrini poremećaji, poput bolesti štitnjače (najčešće hipotireoze kod pasa), dovode do smanjenog metabolizma, što se klinički očituje letargijom, smanjenom aktivnošću, povlačenjem i promjenama u socijalnom ponašanju. Takvi psi često pokazuju manjak interesa za igru, šetnje ili interakciju s okolinom.