Pero Ugarković ruši mit o čišćenju podmorja: ‘Evo zašto nam more i dalje umire‘

Poznati domaći stručnjak za podmorje, Pero Ugarković, objavio je na Facebooku zanimljiv status vezan za akcije čišćenja podmorja, koji prenosimo u cijelosti.

- Ako znate nešto o meni, znate da ne volim forsiranje akcija čišćenja podmorja, jer ne rješavaju uzrok onečišćenja, nego samo troše vrijeme onih koji vole prirodu na čišćenje smeća koje bacaju nesavjesni ljudi i loš sustav. Najviše me smeta što se novac donatora troši na saniranje posljedica, a ne na sprječavanje problema.

Osim toga, uvijek sam smatrao da se velik dio otpada ne bi trebao vaditi iz mora jer se na njemu u međuvremenu stvorio novi život. Prošle godine, u Šibenskom kanalu, u organizaciji Udruge veterana HRM Split, prvi smo put pokazali koliko bioraznolikosti može biti na izvađenom otpadu.

Zato je Udruga Lanterna Vinišće ove godine organizirala nešto drugačije. Prvi put cilj akcije im nije bio samo ukloniti otpad, nego i spasiti što više životinja koje žive na tom otpadu.

Večer prije održali smo edukaciju za djecu o životu u našim uvalama, a radionice s djecom uvijek budu nešto najzabavnije. Djecu sam pitao što bi se dogodilo da svaki dan jedu samo slane štapiće, koje su tada imali na stolu. Svi su odmah digli ruke jer su shvatili poantu: bez raznolike prehrane ne bi imali snage i zdravlja. Isto je i s bioraznolikošću. Ako je izgubimo, ekosustav postaje bolestan, a time doslovno režemo granu na kojoj sjedimo.

Već godinama dolazim u Vinišće tražiti život u moru, ali se svaki put razočaram. Podmorje uvale je mrtvo, kao i većina naših morskih uvala koje pate od nekontroliranog turističkog razvoja. Stariji mještani, volonteri na akciji, sa sjetom su pričali koliko je uvala nekada bila bogata, što su lovili i kako su poštovali more prije nego što su kamioni nasuli žalo, stvorili umjetne plaže i uništili bioraznolikost.

Većina volontera i ronilaca dijelila je isto mišljenje, što nije iznenađujuće jer more čiste oni koji ga vole i razumiju. Oni koji žele samo umjetnu plažu ne vole more, nego samo plažu.

U akciji je prikupljeno najviše plastične i aluminijske ambalaže, nešto automobilskih guma i drugog otpada. Budući da nas je bilo malo, uspjeli smo pregledati samo pet do deset posto izvađenog otpada.

Pronašli smo tisuće rakova, puževa, školjkaša, plaštenjaka, mnogočetinaša, koralja, spužvi i drugih životinja koje smo pustili natrag, umjesto da idu u kontejner.

Ivana Grgic/Cropix

Osim toga, iz tog manjeg dijela izvukli smo dvije mlade hobotnice i desetak različitih vrsta riba, uključujući malu bijelu kirnju koja, nažalost, nije preživjela. Također, na otpadu su bili milijuni jajašaca riba i drugih organizama, kojima je otpad idealan za prianjanje.

Jedan sudionik akcije, koji je pomagao na brodu, bio je iznenađen koliko života ima samo na jednoj automobilskoj gumi. Zapravo, na jednoj odbačenoj gumi, koja se tu našla usprkos 15 godina čišćenja istog mjesta, bilo je više raznolikog života nego na sto metara nasute plaže, jer je ta guma jedino preostalo čvrsto mjesto na toj plaži na koje se život može nastaniti.

Otpadu nije mjesto u moru i nisam kategorički protiv njegova vađenja, dapače, puno toga treba izvaditi i organizirati nove akcije. Ali mislim da je vrijeme da se okrenemo za 180 stupnjeva i promijenimo pristup ekološkim akcijama, za početak da se prestanu forsirati tamo gdje je već očišćeno više puta i gdje svaki ronioc ne može napuniti barem pet vreća.

Ako nismo u stanju napraviti sustav kojemu je cilj spriječiti onečišćenje, a ne stalno liječiti posljedice, i to svake godine na istom mjestu, onda budimo iskreni: nesposobni smo za išta osim biti smetlari i devastatori. Meni to više nitko neće prodati pod ekološku svijest jer u tome nema budućnosti.

A što se tiče umjetnih plaža, koje su najgori oblik zagađenja koji nam se mogao dogoditi, posebno me raduje to što su se gotovo svi mještani i volonteri prisutni na akciji složili da je ova akcija podigla svijest na level 2; vrijeme je da se počnemo zalagati za restauraciju ekosustava. Za početak je dovoljno odabrati manji dio uvale, ukloniti nasuti šljunak i umjetnu plažu, vratiti obalu barem djelomično u njezin izvorni oblik i pustiti da se život vrati ondje gdje mu je mjesto.

Jer čisto more nije samo more bez smeća. Čisto more je more koje je živo i bogato bioraznolikošću. Nije umjetna plaža omogućila da ljudi ovdje prežive tisućama godina, nego čisto i zdravo more! - istaknuo je Ugarković.