‘Pas je ravnopravan član naše obitelji, tako da mi izraz kućni ljubimac nikad nije pao na pamet‘

Dalibor Talajić je naš strip crtač međunarodne karijere. Istodobno je i autor dviju knjiga, 'Most ponad burne rijeke' i 'La Molnar'.

Tko je tvoj kućni ljubimac?

Naš kućni ljubimac zove se Malik.

Dvanaest mu je godina. A uslijed - to je teško reći - ili spleta okolnosti, ili promiskuitetu sklonoj majci, vrsta mu je neznana. Po izgledu pretpostavljam da ima nešto pekinezera u sebi, a i dimenzijama je toliki.

Iako, teško ga je promatrati kroz kategoriju kućnog ljubimca. Sigurno nisam usamljen u tom razmišljanju, ali pas je nekako ravnopravan član naše obitelji. Koliko god je to moguće sudjeluje u svemu što radimo, tako da mi sintagma kućni ljubimac, gotovo kao nekakav objekt unutar stana, nikad nije pala napamet. Malik je, jednostavno, jedan od nas.

Kako ti se život promijenio otkad imaš ljubimca?

Ne mogu reći da mi se život u bitnome promijenio otkad je Malik s nama, jer ja sam dobar dio svog života uvijek bio u društvu psa. Negdje od desete godine.

Nažalost, samo jedan od njih Tošo, također mješanac, doživio je svoj puni vijek.

Ali, živjeli dulje ili kraće, uvijek su me psi pratili. Ako postoji kakva promjena, to je onda nekakvo razumijevanje psa, kao bića. Svaki od njih drukčije je osobnosti i utoliko onda i od mene zahtijeva da se drukčije ponašam spram svakog od njih.

Malik nije izuzetak. Ipak, drukčije je s Malikom jer je sada tu dvoje djece u našoj obitelji. Dinamika odnosa unutar zajednice je drukčija i interesantno je gledati psa kako zapravo skrbi o svima. Ili se u prostoru pozicionira tako da sve ima na oku, ili, navečer, on odlazi u krevet svakome. Kad "uspava" sina, ode do kćeri, a , kad ona usne, dođe supruzi i meni u krevet.

Kako balansiraš između brige o ljubimcu i posla kojim se baviš?

Srećom, moj posao je takav da ne izbivam previše iz stana. Utoliko je Malik rijetko sam. A on doista ne traži mnogo. Supruga ga odvede jednom dnevno u malo veću šetnju, ali on, kako je malen i kratkonog, nije niti zainteresiran pretjerano za to. Sve što doista želi je biti s nama. A u tome zbilja ima sreće.

Koju bi anegdotu mogao podijeliti s nama?

Malik jako voli jesti. Po gabaritima sudeći - previše.

Utoliko, kad smo na moru, on svakodnevno u jednom trenutku nestane. Koliko god oprezni bili i "znali" gdje je i s kim, on samo odmagli. I onda obiđe sve konobe u mjestu. Malo vreba što padne sa stola, malo glumi tugu i glad - a kako izgleda, mora da je zbilja sjajan glumac - i nakon nekih sat do dva, vrati se ponosno kući. Žedan, da žedniji ne može biti. Ali i sretan da sretniji ne može biti.

Kupiti ili udomiti?

Teško je savjetovati nekome da li da kupi uzgojenu životinju, ili da udomi neku.

Naime, ljudi koji se bave uzgojem pasa doista brižno i s ljubavlju s njima postupaju i važno im je u kakav dom pas odlazi. Barem je moje iskustvo takvo. No, druge strane, udomljena životinja doista cijeni taj novi, lagodniji i sigurniji život i beskrajno je zahvalna.