UŽAS

Ovce umiru na livadi bez vode - mršave, zapuštene, očajne. Vlasnik ne mari!

Na situaciju su upozoreni komunalni redari i veterinarska inspekcija, no unatoč tome se ništa nije promijenilo
Ilustracija
 Nir Alon/Zuma Press/Profimedia

Nevjerojatan prizor! Tri mrtve ovce, uginule od žeđi i gladi, zatekli smo na ograđenom pašnjaku u zaseoku Fratrica kraj Marije na Krasu, piše Glas Istre. To je tek epilog onih zastrašujućih i bolnih priča pozivatelja koje nam ovih dana telefonski prijavljuju, a u koje nismo povjerovali jer su zvučale toliko nehumano da ih je u današnje vrijeme, u jednoj civiliziranoj sredini, teško bilo povezati sa zdravim razumom. Međutim, kad su nam dostavili video zapis jadnih životinja koje trzanjem u najvećim mukama ugibaju pred okom kamere, pa još fotografija s prizorima uginulih, „vunenih“ mekih bića, srce nam se stisnulo i suze su nezaustavljivo potekle.

Okupili smo svjedokinje, odnosno sugovornice koje su nam javile što se događa (imena poznata redakciji) te se u ranim jutarnjim satima uputile na pašnjak. Putem nam prepričavaju nemile scene na koje su slučajno naišle šetajući s psima po tim zabitim predjelima.

- Prije nešto više od tri mjeseca na ovaj su pašnjak iskrcane ovce, njih 40-ak. Pašnjak je u vlasništvu jednog poduzetnika, a u podnajmu ga ima vlasnik ovaca, također poduzetnik, no ovo mu je očito neki usputni posao. Izvor nam veli da preprodaje meso jer uzgaja i druge domaće životinje, što su vidjeli u njegovim objavama oglasa na Njuškalu, prepričava nam diskretno i sa zadrškom sugovornica. Razumljivo, pribojava se reakcije vlasnika ovaca, kao i da bi zbog ovih izjava mogao dodatno zagorčati život jadnim ovcama.

Pred nešto više od mjesec dana, naša je sugovornica naišla na prve tri uginule životinje uočivši već tada da je improvizirano pojilo za vodu suho, a prazan je bio i ogroman rezervoar za vodu. Ovce su očajnički blejale na jakom suncu kao da zapomažu tražeći vodu. Muhe su zujale oko trupala i širio se nesnosan vonj. Dvije naše sugovornice su tada upozorile vlasnika parcele što mu se događa na pašnjaku, pozvale umaške komunalne redare uvjerene da će se nešto poduzeti i zaustaviti zlostavljanje i pomor ovaca.

I zaista je komunalni redar odnio dva, tri trupla, navodno na obdukciju, a vlasnik parcele obećao je da će u roku od pet dana protjerati "ovčara", a pašnjak osloboditi iscrpljenih životinja. No sve što se dogodilo u međuvremenu je da su leševe ovaca, još njih devet ili deset, koje su uginule u neopisivim mukama bagerom zatrpali u oveću jamu iskopanu na pašnjaku. Od tada više nitko tim nesretnim životinjama ne prilazi, tužno bleje i stenju već mjesec dana, a pakleno ih sunce dnevno uzima sebi kao žrtvu. Ali to nije ona biblijska žrtva, to je ravno činu zvjerstva čovjeka nad nemoćnom životinjom, nad jednim živim bićem!

Dok hodamo oko pašnjaka, zapažamo da je opako sunce spržilo svaku travku, a na 40 i više Celzijevih stupnjeva ovce danima izgladnjele skapavaju i ugibaju od žeđi. Bleje sve tiše, trzaju se u paklenim mukama, a onda utihnu, pa od njih ostaje truplo, što svjedoči o ljudskom nemaru i bezdušnosti. Naše sugovornice nosile su im i vodu u kanistrima na ovaj nepristupačan teren, ali sve to nije bilo dovoljno, a one su se pribojavale da ih netko ne bi optužio za trovanje.

U jutarnjem obilasku naišli smo na tri uginule životinje, roj muha i smrad. Oko tridesetak preživjelih ovaca stisnulo se u hrpici, kao u toru, uz rub pašnjaka gdje jedino ujutro ima malo hladovine ispod krošnji nekoliko hrastova. Vidi se da su zapuštene, izgladnjele, otežano se kreću, a kada neka zalegne ispod vunenog ogrtača naziru se kosti. Pred njima je još jedan dugi užareni dan i pitanje je koliko će ih preživjeti ovo klanje ubitačnim sunčevim zrakama.

Naše su sugovornice poduzele sve što su smatrale neophodnim za njihov spas, čak su uputile i e-mail veterinarskoj inspekciji, ali odgovora još nema. Možda inspektori sjede u nekoj rashlađenoj kancelariji i pijuckaju vodu. Ne izlazi im se na teren po toj vrućini. Možda je okrutnom vlasniku ovaca prevruće da usijane glave ne uspijeva razmišljati o ovcama, a i komunalnim redarima je kapa puna svega ovih dana, imaju prioritete, a ovo su ipak samo ovce.

I dok iza nas ostaju tužni i potresni prizori bespomoćnih životinja, leševi jadnih ovaca govore nam da im najveća opasnost prijeti od pitome zvijeri-čovjeka! Naše sugovornice, umaške volonterke, ljubiteljice svih životinja, apeliraju na nadležne da pomognu u spašavanju preostalih ovaca!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 21:37