Nekada davno, iza sedam gora i sedam mora, živjela je jedna žena koja je jako voljela mačke. Bila je bogata i nije je bilo briga što tko misli o njoj, pa je imala puno tih životinjica. Kad su joj susjedi prigovarali zbog previše ljubimaca, ona im se nasmiješila, sagradila dvorac izvan grada i tamo se preselila sa svojim mačkama. Od tada je živjela u miru.
Tako bi nekako izgledala ova priča da je bajka. No, nije, jer je stvarna. Žena koje je jako voljela mačke zvala se Paulina Herman, carstvo iza sedam gora i mora je Osijek, a dvorac van grada je zgrada u današnjoj Industrijskoj četvrti, koja se neslužbeno naziva Mačkamama. Neslužbeno toliko da na autobusima gradskog prijevoza koji tamo voze piše baš - Mačkamama. Tamo se nalazi i njen spomenik - lik žene od drveta, okružen mačkama.
Tko je zapravo bila ta neobična žena? Plemenitašica Paulina je rođena 1859. godine. Majka joj je bila iz Osijeka, a u taj grad se i udala. Prvi muž joj je bio bogat, a čim je došla u grad počela je pomagati. Najprije starijima i nemoćnima, potom siromašnima, a onda i životinjama. Zli jezici je nisu zanimali i radila je sve po svom: neko vrijeme je živjela odvojeno od svog supruga, voljela je putovati, a potom se opet udala. A mačke... E, to je posebna priča.
- Ona je 1922. godine naručila da se napravi projekt izgradnje dvorca koji se nalazi u današnjoj Industrijskoj četvrti. Tada je to, naravno, bilo izvan grada, a pošto je zemljište gotovo cijele današnje četvrti bilo njeno, nije bilo susjeda. Zašto je to bitno? Naime, u kući koja se nalazila na mjestu tik do tadašnjeg korza, ljudima su smetale mačke. Da li ih je bilo previše ili se ona nije baš najbolje o njima brinula, ne znamo. No, bilo joj je dosta prigovora, pa je izgradila dvorac i tamo preselila sebe, svoje dvije kćeri i mačke - priča Grgur Marko Ivanković, viši kustos iz Muzeja Slavonije.
Dodaje i kako muzej nema zapise o njenoj ljubavi prema mačkama. Postoje samo gradske priče i jedan izvadak iz novina. Riječ je o tekstu objavljenom nakon njene smrti 1938. godine u kojem stoji da je jako voljela mačke, toliko da se preselila van grada zbog njih, te da je imala čak i lava. Ivanković sumnja da je to neistina - premda zvuči neobično, kaže da ne vidi razlog da se u nečijem nekrologu pišu neistine.
- Imajte na umu da je njena obitelj bila jedna od najbogatijih u gradu. Nije bilo susjeda koji su mogli zavirivati i brojiti mačke, a i znate kako to ide - kad je netko bogat, onda se ne piše previše o njemu. Da su je smatrali pomalo šašavom zbog te ljubavi prema mačkama, to sigurno. Danas možda i ne bi, ali u to doba se drugačije gledalo na ljubimce - kaže Ivanković.
Koliki je ta neobična žena ostavila trag na današnji Osijek? Neki stari Osječani s kojima smo razgovarali ispričali su nam kako su im njihovi roditelji pričali da je Mačkamama bila bogatašica koja je imala neprestane zabave u vili. Kažu kako se neki sjećaju da je redovito fijakerom dolazila do dvorca da bi bila sa svojim mačkama, u one dane kada je zbog nekih razloga morala biti u Osijeku.
- Mačkamama je ostala u svijesti grada i kao toponim - ona je zadnjih godina života prodavala zemljišta oko dvorca, na kojima je kasnije nastala četvrt. Osim toga, kad nekog na ulici pitate tko je ona, znat će vam reći par rečenica - zaključuje Ivanković.
