Najomraženija bića na svijetu: Imaju organ kojim osjećaju da im se približava ‘domaćin‘

Kada bi postojala lista najomraženijih ‘buba‘ u našem podneblju, u TOP 2 bi se definitivno našao krpelj. No, krpelji zapravo nisu kukci, odnosno ne spadaju u razred insekata, već su u razredu s onim člankonošcima uz koje se veže jedna od najčešćih fobija… paučnjacima. Pripadaju redu grinja (Acarina).

U Hrvatskoj su dosad zabilježene 22 vrste krpelja. U našem podneblju najrasprostranjeniji i za ljude najpoznatiji su obični ili šumski krpelj (Ixodes ricinus) i pseći ili smeđi krpelj (Rhipicephalus sanguineus). Ovi mali omraženi parazitski paučnjaci aktivni su čim dnevne temperature pređu 7°C što znači da su i već sad aktivni za ovako blagih zima, pišu iz Javne ustanove Priroda. Preživljavanje oštrih i hladnijih zima već je izazovnije, no tu im „pomaže“ prisutnost snježnog pokrova. Naime, snježni pokrivač na tlu predstavlja izolacijski sloj koji sprječava da temperatura tla padne ispod ništice, pa možemo reći da i krpelji vole snijeg zimi jer pogoduje preživljavanju zimskog perioda.

S druge pak strane, kad su aktivni, ovi majstori izdržljivosti jako su potrebiti po pitanju okolišnih uvjeta (za period kada nisu na domaćinu), odgovara im viši postotak vlage pa se zadržavaju na područjima s većom količinom oborina ili vegetacijom koja uspješno zadržava potreban udio vlažnosti. Teže podnose izloženost izrazito visokim temperaturama i suši pa im je tada i smanjena aktivnost. Rasprostranjeni su svugdje gdje postoje uvjeti (skrovište) za preživljavanje nepovoljnih vremenskih uvjeta i gdje postoji prisutnost ‘domaćina‘. To znači da ih mi možemo pokupiti svugdje - i u gradskim parkovima, vrtovima i dvorištima.

Naravno da se karakteristike između vrsta, kao i preferencije, sposobnosti, otpornost, rasprostranjenost, fleksibilnost u pogledu aktivnosti razlikuju, no ukratko i pojednostavljeno život jednog krpelja mogli bi prikazati na sljedeći način. Počinje tako da se larva razvije iz jajašca koje je prethodno položila ženka (uz tisuće drugih jajašaca) kao finalni životni čin pred smrt. Larve krpelja penju se po raslinju na vrhove biljaka i strpljivo čekaju ‘domaćina‘ za svoj prvi obrok. U ovoj fazi smrtnost larvi je velika jer su još male, osjetljivije na izloženost vremenskim uvjetima i prepuštene slučajnom prolasku potencijalnoga domaćina. Naime, krpelji za pronalazak domaćina imaju dvije strategije: zasjeda (aktivno čekanje) ili lov (aktivno praćenje). Larve krpelja čekaju na vrhovima biljaka, u nakupinama – kako bi što duže održale i sačuvale nužnu vlažnost.

Nakon što se larva dobro nahranila krvlju svojeg domaćina, otpušta se u okolinu i prolazi proces preobrazbe u nimfu (3. razvojni stadij). Nimfe se ponovno penju prema vršnim krajevima biljaka i strpljivo čekaju sljedećeg domaćina za svoj sljedeći obrok. Neke vrste krpelja u svim razvojnim fazama kao strategiju ‘pronalaska‘ domaćina koriste zasjedu ili aktivno čekanje, pri čemu se pozicioniraju na vrh biljke i podignu i rašire 1-2 para nogu kako bi odmah bile spremne za pričvršćivanje na domaćina u prolazu. Neke vrste krpelja kada osjete prisutnost i prolazak potencijalnoga domaćina aktivno kreću u ‘lov‘.

Riječ je o usmjerenom kretanju prema domaćinu. Hranjenje krpelja na domaćinu može potrajati i više dana. Zanimljivo je istaknuti da krpelji s pomoću ‘Hallerova organ‘“ osjećaju promjenu koncentracije CO2, toplinsko zračenje i kretanje u okolini. Tako osjećaju dolazak i prolazak domaćina za kojeg će se uhvatiti, piše Javna ustanova Priroda.

Larve za domaćine biraju manje sisavce. Nimfe i odrasle jedinke krpelja preferiraju veće životinje, no dobro je i bilo što s cirkulacijom krvi što naiđe. Na meniju se nađu mali sisavci (miševi, štakori, ježevi, zečevi…) veliki sisavci (jeleni, srne, divlje svinje, medvjed, lisica…), ptice i vodozemci, ali i čovjek.

Nakon što se nimfa krpelja napunila krvlju svojeg ‘trenutnog prijevoza‘, ponovno se otpušta u okolinu i prolazi proces preobrazbe u odraslu jedinku. Vrijeme je za još jednu posljednju vožnju. Odrasle jedinke po nailasku domaćina, kreću u potragu za partnerom za razmnožavanje, u čemu im opet pomaže Hallerov organ. Mužjak se pričvrsti za ženku te ona nakon parenja započinje svoje hranjenje. Ženka u svom posljednjem hranjenju povećava (krvlju) svoj volumen i težinu (i više od stotinu puta) te se otpušta natrag u okolinu – prirodu gdje će neko vrijeme tražiti idealno mjesto za polaganje svojih cca nekoliko tisuća jajašaca, nakon čega ugiba. Nakon 6-8 tjedana iz jajašaca će se izleći larve i ciklus opet započinje.

Ovaj ciklus može trajati u rasponu od 1-4 godine, te nas ne treba iznenaditi da su krpelji zaista izdržljivi u pogledu gladovanja jer mogu preživjeti i do dvije godine bez hrane, odnosno slučajnog prolaznika – domaćina. Pseći krpelj čak može cijeli svoj životni ciklus (sve četiri faze) proći na istom domaćinu unutar stambenog prostora (u zatvorenom), primjerice na psu, a poklope li se idealni uvjeti i okolnosti krpelj može svoj životni ciklus proći i u samo nekoliko mjeseci.

Kada i sagledamo životni ciklus ovog paučnjaka, možda ne zvuči tako strašno: pričvrsti – nahrani – otpadni – preobrazba – pričvrsti -nahrani – otpadni – preobrazba – pričvrsti – razmnožavanje – nahrani– otpadni – položi jajašca (ženka) – ugibanje, no ipak velika opasnost leži u nečemu sitnom, a to su različiti patogeni koje krpelj unese u sebe (iz krvi domaćina), uspješno ih preživljava, ali ih prenosi na sve buduće domaćine putem sline.

Na popis neugodnih bolesti koje krpelj može prenijeti na čovjeka najistaknutije su Lajmska bolest ili borelioza (bakterijski uzročnik) te krpeljni meningoencefalitis (virusni uzročnik). Tako da, osim što je u TOP 2 omraženih također je u TOP 2 kao prijenosnik (vektor) patogena.

Uza mjere opreza i različite vrste zaštite (repelenti), još je jedan način borbe s krpeljima, a to je kontrola brojnosti. Upravo očuvanje njihovih ‘predatora‘ pomaže nam u kontroli, odnosno smanjenju brojnosti krpelja. Iako im možda krpelji nisu prvi izbor hrane, ipak ako ih zapaze, pojesti će ih razne vrste ptica, žaba i pauka i kukaca… I domaće životinje (perad) koristan su saveznik u regulaciji brojnosti krpelja u dvorištu ili na farmi, obiteljskom gospodarstvu. Kokoši, purice i patke odlični su tamanitelji krpelja, koji tako pomažu i sigurnosti drugih životinja.