Otočna država u zapadnom dijelu Tihog oceana, Filipini, dom je velikog broja različitih biljnih i životinjskih vrsta. Na više od 7600 otoka rastu primjerci pet posto svih biljaka koje postoje na svetu. Također, gotovo polovina životinja koje nastanjuju ove otoke ne mogu se vidjeti nigdje drugdje na svijetu. Uvjeti života na otocima potiču nastanak novih vrsta ili razvoj i podjelu određene vrste na nekoliko novih.
No, i ovaj ekološki raj je ugrožen uništavanjem staništa, njihovom fragmentacijom i pretvaranjem u obradive površine. Više od 700 autohtonih vrsta suočava se s prijetnjama od izumiranja. U vrijeme globalne pandemije situacija se pogoršala, jer su organizacije za očuvanje prirode zabilježile povećanje ilegalnog ribolova i sječe rijetkih biljaka.
Ipak, napori za očuvanje staništa i bioraznolikosti na Filipinima daju rezultate. Kroz nacionalne parkove i održivi turizam prikupljaju se sredstva namijenjena financiranju društava za zaštitu prirode. U fokusu njihovih aktivnosti nalaze se neke od najrjeđih životinja na svetu. Predstavljamo rijetke i simpatične vrste koje se mogu vidjeti samo na Filipinima, piše National Geographic.
Avetnjak
Avetnjak (Tarsius syrichta) je drugi najmanji primat na svetu. Prvi put je opisan 1894. godine, ali jedna njegova osobina do nedavno je bila misterija. Kada su znanstvenici ulovili neku od ovih životinja, događalo se da ona otvori usta kao da zavija, ali ne ispušta baš nikakav zvuk.
Ovakvo ponašanje je bilo posebno čudno jer su do tada zabilježeni razni zvukovi koje avetnjaci proizvode – od prodornog piska do nježnog zvuka poput pjesme ptica. Misterija je riješena 2012. godine kada je otkriveno da ove životinjice komuniciraju ultrazvučno, odnosno zvukovima visokih frekvencija koje ljudsko uho ne čuje.
Sa svojim velikim žućkastim očima i ušima poput slijepog miša, avetnjaci su noćni lovci. Zanimljivo je da se nakon lova uvijek vraćaju na isto drvo, što ih zapravo može dovesti u opasnost. Na otoku Bohol se nalazi rezervat gdje se Filipinska avetnjačka fondacija bori za očuvanje ove gotovo ugrožene vrste.
Tamaru
Filipinci smatraju da je tamaru jedna od najljepših i najpopularnijih životinja na svetu. Ipak, van Filipina malo tko je uopće čuo za ovu životinju. Tamaru je jedina autohtona vrsta bivola na Filipinima koja živi isključivo na otoku Mindoro.
Odlikuje ih sjajna crna dlaka i rogovi pozicionirani unazad. Iako je visok oko jednog metra, tamaru je prava divlja životinja koja je spremna napasti rogovima ako osjeti prijetnju. Nažalost, meso ove životinje je veoma cijenjeno, pa je često žrtva krivolova. Bolesti koje se javljaju kod drugih vrsta stoke također predstavljaju opasnost i za njih. Najstrašnije je to što ih je u divljini ostalo svega 600.
Tamaru
Filipinci smatraju da je tamaru (Bubalus mindorensis) jedna od najljepših i najpopularnijih životinja na svetu. Ipak, van Filipina malo tko je uopće čuo za ovu životinju. Tamaru je jedina autohtona vrsta bivola na Filipinima koja živi isključivo na otoku Mindoro.
Odlikuje ih sjajna crna dlaka i rogovi pozicionirani unazad. Iako je visok oko jednog metra, tamaru je prava divlja životinja koja je spremna napasti rogovima ako osjeti prijetnju. Nažalost, meso ove životinje je veoma cijenjeno, pa je često žrtva krivolova. Bolesti koje se javljaju kod drugih vrsta stoke također predstavljaju opasnost i za njih. Najstrašnije je to što ih je u divljini ostalo svega 600.
Filipinski krokodil
Filipinski krokodil (Crocodylus mindorensis) je najrjeđa vrsta krokodila na svijetu. Odrasle jedinke dostižu dužinu od 1,5 metara i jedva prelaze 13,5 kilograma, što ih čini i jednom od najmanjih vrsta krokodila. Omiljena hrana su im puževi i štakori, dvije vrste koje na Filipinima donose puno štete poljoprivrednicima. Stoga ova endemska vrsta pomaže uzgajivačima u kontroli populacije štetočina na poljima riže.
Na zemlji je ostalo između 92 i 137 odraslih jedinki filipinskog krokodila. Ova kritično ugrožena vrsta često strada jer mnogi ljudi vjeruju da predstavljaju prijetnju za život ljudi i stoke.
Filipinski orao
Ova grabljivica bjeličastog trbuha i jedinstvene čupave krune od perja smatra se nacionalnom pticom Filipina. Hrani se majmunima i danas je gotovo nemoguće vidjeti je u divljini jer je preostalo oko 400 odraslih parova ove vrste. Program zaštite filipinskog orla (Pithecophaga jefferyi) počeo je 1970-ih godina i od tada je spašeno 86 ptica.
Faktor koji ima najveći utjecaj na smanjenje njihove populacije je deforestacija. Samo jednom odraslom paru potrebno je između 40 i 110 kilometara kvadratnih za njihov dom u sezoni parenja, kao i visoka stabla za svijanje gnijezda i polaganje jaja. Međutim, samo 35 posto filipinskih šuma je još uvijek netaknuto.
Dugo se mislilo da je ova vrsta blizak srodnik drugih velikih orlova, no istraživanjem njegovog DNK otkrilo se da se filipinski orao znatno razlikuje od drugih i da predstavlja posebnu kategoriju.
