Jedna fotografija izazvala je mnoštvo emocija, volonterka: ‘Sanjamo svašta, a mi svoje snove ostvarujemo!

Iz osječke udruge Pobjede objavili su dirljivu pričicu koju je potaknulo - pranje podova u njihovoj prostoriji za izolaciju. Tamo svoje mjesto nađu psi koji se oporavljaju.

Njihov status prenosimo u cijelosti.

- Obuze me takva sjeta i ganuće za nekim prošlim vremenima, psima koji su živjeli u njoj i ljudima koji su se borili od tadašnje oronule kuće napraviti čisto mjesto za oporavak.

Hoće li ove nove generacije znati je srediti kao mi? Hoće li ju oribati, dobro iščačkati ćoškove i hoće li poslije pranja i gumene metle uzeti ručnik i ispolirati pločice? Znaš, važno je to, da ne utabaju odmah novu prljavštinu u ove lijepe pločice... Hoće li se sjećati pasa koji su tu živjeli?

Nekad izolacija nije ovako izgledala. Bila je mračna, prozori se nisu mogli otvarati, bez vode... Ljeti sto stupnjeva, a zimi hladnije nego vani. Navlačili smo grijalice, izbijali osigurače, vječno neke improvizacije.

U njoj je živio Pasko poslije operacije jer je pojeo lopticu pa mu zapela u crijevima. Rastavio je vrata, armaturu i žicu... I danas je posebnjak i u azilu.

Izolacija

Udruga Pobjede

Dugo, baš dugo u njoj je živio i Doni, onaj što me osramoti pred 200 ljudi "igrajući" se mojom patikom. Sada ima svoju ekipu, prilagodio se, I on još uvijek s nama...

Aron je živio u njoj, imao eksplozivne proljeve, izliječili ga, udomili... Eno ga vratili u starosti.

Sjećam se Božene, bila je Ksenija prije Ksenije, invalidna, vukla je šape i morala je živjeti unutra. Kupovali smo joj papučice a samo su poneki smjeli joj ih i navući. Oprosti Božena što tada nije bilo dr.Planinića. Možda smo mogli i bolje, nismo znali što danas znamo... Udomio ju je Igor kojeg je čvaknula pošteno, srela sam ga nekidan, kaže još je živa i još je luda k‘o kupus.

Kažu: lako je vama Pobjedama. Kako objasniti nekom čiji je nedostižni maksimum da svaki dan izvedu pse iz bokseva da je to naš minimum? Da smo ugladili svoje zdravlje i financije u ovaj azil i da nikad nećemo reći: OK sad je dosta?!

Sanjamo hospicij za stare i bolesne, sanjamo neke nove ispuste, sanjamo veterinarsku ambulantu ... A mi snove ostvarujemo! - napisala je volonterka azila.