Invazivne vrste napale Dalmaciju: plavi rak tamani jegulju, grgeč plotice, stigao novi napasnik...

Za iskorjenjivanje stranih biljnih i životinjskih invazivnih vrsta koje su malo po malo zagospodarile u prirodi diljem Dalmacije Europska unija je osigurala 3,5 milijuna eura.

Riječ je o bespovratnim sredstvima kojima se želi kontrolirati i ublažiti njihovo štetno djelovanje na zavičajne vrste i staništa. Koliko će se od tih sredstava utrošiti na suzbijanje američkog cvrčka koji ozbiljno prijeti vinogradima, palmine pipe koja je uništila palme po dalmatinskim gradovima, pajasena, mungosa na našim otocima ili plavog raka i grgeča u vodama Neretve, vrijeme će pokazati.

Do tada "uvezene“ vrste tamane sve pred sobom, od vinograda pa do ribe plotice, jegulje i školjaka na Ušću Neretve i Malostonskom kanalu. Najnovije što se pojavilo u Neretvi je zebrasta dagnja, jako slična običnoj dagnji samo s prugastim oklopom na ljušturi.

Prema riječima lokalnih ribara, pogoduje mu temperatura vode, slanost, obilje hrane koju konzumiraju, kao i činjenica da u hranidbenom lancu nema prirodnih neprijatelja. Kako bi se suzbilo nekontrolirano širenje plavog raka, Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije u suradnji s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja te Opuzenom, Pločama i Stonom provodila je projekt uklanjanja invazivne strane vrste plavi rak (Callinectes sapidus) u području posebnog ornitološko-ihtiološkog rezervata Ušće Neretve te područja ekološke mreže Natura 2000 – Solane Ston i Stonski kanal.

Upravo je plavi rak najveća prijetnja neretvanskoj jegulji, dok je ribi plotici prijetnja grgeč koji je nemilice tamani. Uzrok značajnog smanjivanja njezine populacije je nagli porast nelegalno unesenog pastrvskog (velikousnog) grgeča, Micropterus salmoides, slatkovodne ribe mesožderke iz obitelji Centrarchidae, porijeklom iz istočnih i središnjih Sjedinjenih Država, jugoistočne Kanade i sjevernog Meksika, ali široko unesene i u Europi i dunavskom slivu, piše Otvoreno more.

Prvi primjerci su u delti Neretve zabilježeni 2016. godine, a istraživanja Sveučilišta u Dubrovniku i Oikona iz Zagreba, tijekom 2021-2022., su pokazala da je u vodama lijeve obale Neretve dominantna vrsta te da mu je plotica omiljeni plijen.

Obnova populacije plotice ovisi od brzine uništavanja ili smanjivanja populacije invazivnog pastrvskog grgeča u vodama u kojima obitava plotica, bilo kroz ciljane državne projekte ili povećani izlov alatima rekreacijskog ribolova.

Invazivne vrste jednako su opasne i u vodi i na kopnu. Najpoznatija invazivna vrsta na kopnu je mungos. Mali indijski mungos je invazivna strana vrsta sisavca podrijetlom iz Azije. U Hrvatsku je na otok Mljet unesen 1910. godine, a kasnije i na druge otoke zbog tamanjenja zmija.

Međutim, do danas se toliko namnožio da ima negativan utjecaj na zavičajne vrste - ne samo na zmije zbog čije je kontrole unesen, već i na druge vrste gmazova, vodozemce i ptice kojima se hrani. Nakon što se razmnožio na otocima je primijećeno smanjene populacija svih vrsta zmija, gušterica i žaba. Primijećen je i pad brojnosti ptica koje se gnijezde na tlu ili u niskom grmlju, jer se mali indijski mungos hrani i njihovim jajima i ptićima.