Pauci se puno češće skrivaju od kućnih ljubimaca nego ih nastoje ugristi. Svaki pauk koristi svoj otrov za ubijanje plijena za prehranu. Ali ugrizi pauka se ponekad događaju, pogotovo kada je pauk ugrožen. Većina ugriza izaziva manje probleme i oni su najčešće bezopasni. Obično se radi o manjoj iritaciji na mjestu uboda ili ugriza - svrbežu, oteklini ili crvenilu. Naravno da ovdje moramo isključiti ugriz u oko, što može biti vrlo opasno.
Svi veći pauci su otrovni, ali ne izazivaju po život opasne probleme. Kod nas je jako otrovan pauk crna udovica i njen ubod može izazvati puno teže simptome, kao temperaturu, slabost, bol u mišićima i zglobovima, oslabljeni puls, brze otkucaje srca, povraćanje, proljev, smetenost. Vlasnik prvo može primijetiti mjesto ubod i crvenilo oko njega. Pas postaje veoma nemira i počinje lizati to mjesto. Nakon toga, između dva i osam sati poslije, razvije se crveni krug koji se u medicini zove volovsko oko (bulls-eye), koji je u sredini bljeđe boje, a nakon nekog vremena mjesto uboda može potamnjeti i prijeći u nekrozu, odnosno odumiranje tkiva na mjestu uboda.
Kako pomoći psu ili mački, ako posumnjamo da se radi o ugrizu pauka? Možemo staviti hladne komprese (led) na mjesto uboda, zatim možemo oprati mjesto sodom bikarbonom ili namazati mjesto gelom aloe vere. Kako je difenhidramin jedini efikasni antihistaminik, a mi ga u Hrvatskoj više ne možemo nabaviti, kontaktirajte u hitnijim i težim slučajevima vašeg veterinara koji će ordinirati lijek protiv alergije. Mjesta ugriza koji mogu biti opasni su: jezik i usna šupljina na ulazu u grlo. U slučaju gutanja pauka, može doći do život opasnog otoka okolnog tkiva i nemogućnosti prolaza zraka kod udisaja, što donosi smrt.
Ubod pčele i ose može izazvati iste simptome kao ugriz pauka, s time da kod ose ne nalazimo žalac na mjestu uboda, a pčela kod uboda ostavi žala. Ubod stršljena može izazvati malo jače kliničke simptome od uboda ose i pčele.
Vlasnici mogu svom kućnom ljubimcu koji se češće kreće u prirodi staviti ogrlicu /repelent/, ili cijelu životinju pošpricati s insekticidnim sprejom.
U prirodi se kućni ljubimci mogu susresti s i različitim otrovnim zmijama - poskok, riđovka, planinski žutokrug i talijanska ljutica. Zmije su puno aktivnije u toplim mjesecima. Sve te vrste zmija mogu obitavati u šumama, ali puno češće u krškim predjelima, dok će se riđovka češće sresti u močvarnim predjelima, uz rijeke i jezera.
Kada ste s ljubimcem na takvim mjestima, bilo bi dobro da ga držite na povodcu da ne trči slobodno bez kontrole, a manje ljubimce da vlasnici nose na rukama. Zmije će ugristi životinju ili čovjeka samo kada su ugrožene, najčešće kada slučajno nagaze na nju.
Najčešći znakovi ugriza zmije su ugrizna rana koja ima dva ubodna mjesta u jednoj ravnini udaljeni jedan od drugog oko jedan centimetar ili manje, ovisno o veličini zmije, krvarenje i otok na mjestu ugriza, otežano disanje, zatim nakon nekog vremena pas se počinje tresti, zjenice su mu raširene,ima proljev i povraća. Naravno da svi ti znakovi ovise o količini i jačini toksina u otrovu kojeg je zmija ugrizom unijela u organizam životinje.
Od ugriza zmija u našoj zemlji može uginuti vrlo mali broj pasa - mačke možemo puno manje držati pod kontrolom. To će ovisiti o brzom prepoznavanju znakova ugriza zmije, i kliničkih simptoma.
Ako je došlo do ugriza zmije, pas bi refleksno mogao uzvratiti ugriz. Bez dovođenja u daljnju opasnost, djelujte brzo kako biste pobjegli. Otrov ulazi u krvotok čim vaš pas ili mačka budu ugrizeni, što znači da im je potrebna hitna veterinarska pomoć.
Nemojte koristiti neki povez iznad mjesta ugriza, jer može doći do odumiranja tkiva. Ograničavanjem protoka krvi u blizini ugriza, otrov se koncentrira na jednom području, krv na tom mjestu nije ostaje bez kisika, što može dovesti do nekroze ili odumiranja tkiva. Budući da su otrovi zmije uglavnom hemotoksični, što znači da oštećuju eritrocite, trombocite i faktore zgrušavanja pa neće doći do zgrušavanja krvi u rani ugriza.
Ne vjerujte onome što vidite na TV-u i nemojte pokušavati isisati otrov iz ugrizne rane. Pokušaj isisavanja otrova iz rane vašeg ljubimca možemo usporediti s pokušajem izbacivanja cjepiva iz organizma nakon što ga primijenite. Umjesto toga, odmah potražite najbližeg veterinara ili pokušajte ga kontaktirati telefonom. Uz to se preporučuje da životinju nosimo do veterinara da se smanje otkucaju srca i brzina cirkulacije zbog širenja otrova.
Puno veterinara vjerojatno ima zmijski protuotrov koji sada nažalost uvozimo. Nekada se protuotrov proizvodio u Imunološkom zavodu u Zagrebu.
O ubodu krpelja se već puno puta pisalo, tako da su vlasnici dosta upoznati s problemima ugriza krpelja.