Premda mnogi i Francuskoj vole pojesti žablje krake, u toj su zemlji jestive vrste žaba, na svu sreću, zaštićene već desetljećima. I u toj državi, ali i u većem dijelu Europske unije postoje strogi propisi o tomu koliko ih je dopušteno uhvatiti.
U Bourgogne-Franche-Comtéu, žabe je dopušteno hvatati pod strogo određenim uvjetima u razdoblju između kraja veljače i travnja. To je vrijeme kada ovi vodozemci stižu u ribnjake radi razmnožavanja.
No da bi zadovoljila potražnju, francuska gastronomska scena svake godine uvozi oko 2800 tona žabljih krakova iz inozemstva. Jelo je vrlo popularno i u Belgiji.
Gladni europski žabojedi stvaraju probleme zemljama dobavljačicama, među kojima je i Indonezija, najveći izvoznik žabljih krakova u svijetu.
Poznavatelji prilika kažu da europski apetiti za ovom delicijom ne ugrožavaju samo populaciju rijetkih vrsta žaba, već i ravnotežu ekosustava.
Stručnjak za zaštitu i brigu o vodozemcima i kustos zoološkog muzeja u javanskome gradu Bandungu, Ganjar Cahyadi kaže kako "vlada minimalno regulira i nadzire trgovinu žabljim kracima".
Dodaje da službenih podataka o broju divljih žaba u toj otočnoj državi nema. "Ne znamo koliko je žaba izvezeno, a koliko ih je ostalo u divljini."
Slična je situacija u Vijetnamu, drugoj velikoj zemlji izvoznici traženih vodozemaca. "Ovdje se broj žaba općenito znatno smanjio posljednjih desetljeća", kaže Mai Nguyen iz organizacije za zaštitu životinja Humane Society International.
"Dok sam kao dijete živjela na selu bilo ih je lako pronaći, no danas, nakon gotovo 40 godina teško je pronaći čak i divlje žabe", kaže ona, dodajući da vlada nažalost ne planira ograničiti prodaju ili izvoz ovih životinja.
Prašume u jugoistočnoj Aziji, posebno u Indoneziji, poznate su po velikoj biološkoj raznolikosti. Biolozi i znanstvenici i dalje ondje otkrivaju nove, dosad neviđene životinjske vrste.
Cahyadi upozorava da bi rasprostranjen lov na žabe mogao uništiti još neotkrivene vrste prije nego što ih znanstvenici pronađu. Dodaje kako se hitno mora učiniti više kada je posrijedi istraživanje i, povrh svega, zaštita životinja.
Žabe su i plijen i lovci, a to ih svrstava u ključan dio hranidbenog lanca.
Kada govorimo o smanjenju populacije insekata, poput skakavaca i komaraca, ne možemo preskočiti vodozemce, jer je njihova uloga ključna.
"Žabe su jednostavno prirodni insekticid. One jedu insekte koji mogu prouzročiti probleme poljoprivredi, ali i javnom zdravlju", kaže Cahyadi. "Bez njih bismo morali koristiti puno više kemikalija da bismo kontrolirali te insekte, što bi bilo štetno i za okoliš i za zdravlje ljudi".