U posljednjih nekoliko desetljeća broj burmanskih pitona drastično se povećao u Južnoj Floridi, posebno u Evergladesu. Pošto ih je veoma teško pronaći i pratiti, mnogi detalji njihovog ponašanja i ekološkog utjecaja su nepoznanica, kao na primjer - kako autohtone vrste reagiraju na njihovo prisustvo, piše National Geographic.
Novi snimak s kamere za divlje životinje u Nacionalnom rezervatu Big Cypress na Floridi pruža dokaz da "Everglades uzvraća udarac". Na snimcima iz lipnja 2021, vidi se crveni ris kako napada gnijezdo pitona. To je prvi put da je zabilježeno da bilo koja floridska životinja krade jaja invazivne zmije.
Nakon što je naišao na usamljeno gnijezdo, radoznali mačak se prvo šunjao okolo, a onda je zgrabio nekoliko jaja i zgazio još nekoliko. Zatim je pokrio gnijezdo, da bi ga sačuvao, kako bi došao i sljedeći put.
Međutim, kada se vratio piton je ponovo bio u gnijezdu i na oprezu. Slika prikazuje ženku pitona od otprilike četiri metra i 55 kilograma spremnu za napad. Nakon što je odbacila, a možda i ugrizla mačka od devet kila, zamahnuo je i on prema njoj.
Poznato je da divlje mačke jedu jaja drugih reptila, ali nikada burmanskih pitona; nikada ranije nije dokumentirano da se ove dvije vrste aktivno suprotstavljaju jedna drugoj. Za biologe s Floride, ovaj znak interakcije pruža nadu za oporavak vrsta u Everglades.
- Kada vidimo nešto ovakvo, naravno da smo uzbuđeni. Srećom, piton nije bio zainteresiran da pojede pljačkaša svojeg gnijezda. ali čovječe, taj je mačak hrabar - rekao je
kaže Andrea Currylow, ekolog iz Geološkog zavoda SAD stacioniran u Nacionalnom parku Everglades, koji je vodio tim koji je pisao izvještaj.
Snimka pokazuje da je crveni ris ostao neozlijeđen te da se više puta vraćao u gnijezdo tijekom idućih nekoliko tjedana, nakon što su zmiju uklonili istraživači.
Ekolozi su godinama priželjkivali da vide znake otpora, jer burmanski pitoni imaju razorne utjecaje na ekosisteme koje napadaju. Zmije su prvi put stigle u Everglade nakon što su puštene ili su pobjegle od vlasnika kućnih ljubimaca i ustanova za uzgoj 1980-ih i 1990-ih. Od tada, oko 90 posto svih vrsta sisavaca na tom području doživjelo je smanjenje populacije, kaže Currylow. Taj gubitak plijena, od glodavaca do jelena, mogao bi utjecati i na druge predatore.
- Kada dođe do ovakvih interakcija i vidite autohtone divlje životinje kako uzvraćaju, to je za nas tračak sunca. U deset godina praćenja zmija na prstima jedne ruke mogu prebrojati koliko puta smo vidjeli da se autohtone životinje suprotstavljaju zmijama - kaže Ian Bartoszek, ekolog iz Zavoda za zaštitu jugozapadne Floride.