Majka se zaklela da ga bolest neće zaustaviti, sad je u 30. došao do vrha: ‘Bog je vidio koliko sam patio‘

David Nalbandian, Marcelo Ríos, David Ferrer, Jo-Wilfried Tsonga, Tomáš Berdych, Andrej Rubljov... ostavili su ili još uvijek ostavljaju duboki trag u svjetskom tenisu, ali su isto tako članovi "kluba" u kojem nitko ne želi završiti karijeru, kluba čiji je "predsjednik" do ove godine bio - Alexander Zverev. Radi se, naravno, o najboljim tenisačima bez naslova na Grand Slam turnirima, kakvim je smatran i naš Goran Ivanišević.

Međutim, kao što se Goran u Wimbledonu 2001. "iščlanio" iz tog kluba, prije tri mjeseca se s "predsjedničke" pozicije smijenio i Zverev osvajanjem Roland Garrosa, da bi u nedjelju na stadionu Arthur Ashe postao prvi tenisač koji je svoja prva dva Grand Slam naslova osvojio u istoj godini.

Alexander Zverev je poprilično rastužio dvadesetak tisuća navijača, koji su vjerovali kako Ben Shelton nakon 23 godine može postati prvi američki pobjednik na jednom Grand Slam turniru od Andyja Roddicka 2003. baš na US Openu, no njemački je tenisač sa 6:3, 7:6 (2), 5:7, 6:2 potvrdio status prvog favorita u Flushing Meadowsu...

- Napredovao je, ovo je najbolja verzija Zvereva koju smo vidjeli do sada - reći će veliki John McEnroe, koji je komentirao finale za ESPN.

Koliko je bolji no što je to bio u Roland Garrosu, odnosno čak i puno godina ranije, o tome bi se definitivno dalo raspravljati, no nepobitna je činjenica da je na Grand Slam naslov čekao do svoje tridesete, da bi sad u tri mjeseca uzeo dva. S te strane je napredovao, no isto tako se može reći da je jednostavno iskoristio ono što mu se ponudilo.

Velike trojke, koja je Zvereva dočekala na Touru, više nema, odnosno tu je još samo Novak Đoković, koji je na ovogodišnjem US Openu ispao u prvom kolu. Dalje, Jannik Sinner nije došao u New York zbog ozljede, u Roland Garrosu iz istog razloga, pak, nije bilo Carlosa Alcaraza, kojeg je ovdje nakon tromjesečne pauze u četvrtfinalu zaustavio Shelton.

Sve to ne umanjuje Zverevljev uspjeh, pogotovo u "neprijateljskom okruženju" stadiona Arthur Ashe, kao što i zaslužuje naklon jer je znao čekati, dovoljno dugo ostati u vrhu da dočeka pravu priliku i onda je iskoristi. Sad već i drugu u tri mjeseca.

- Mislim da je Bog vidio koliko jako sam radio, koliko sam patio, kroz koliko boli sam prošao i 2026. je samo posljedica svih onih godina prije.

Borac koji nije mogao izgubiti ovo finale, ne protiv čovjeka s kojim je imao 5-0 prije meča. I još nešto: od Roland Garrosa 2023. godine Zverev ima učinak 44-1 protiv ljevorukih tenisača! Ono što bi u tenisu trebala biti komparativna prednost, zbog čega je jednom Rafaelu Nadalu stric i trener Toni Nadal još kao djetetu promijenio primarnu ruku, protiv Zvereva je očiti hendikep. Dok, recimo, njegov nije ni teška bolest s kojom se bori cijeli život - dijabetes.

- Kad tvom četverogodišnjem sinu liječnici dijagnosticiraju dijabetes i kažu ti da će život i sport biti vrlo limitirani za to dijete, onda je potrebna vrlo, vrlo jaka majka koja izađe iz ordinacije i kaže: "Moj sin će biti što god on bude htio. Ako želi biti tenisač, bit će tenisač. Ako želi raditi nešto drugo, onda će to raditi. Ali bolest nas neće definirati." I zato sam posebno sretan da smo izašli iz svega toga i da radim stvari koje trenutno radim.

Majka Irina, također bivša ruska tenisačica, kao što je tenisač bio i otac, Alexander Zverev stariji, odgojili su pobjednika. Prije svega u životu, sada konačno i u tenisu. Iako bi bilo vrlo nepošteno reći da Zverev prije titula na Roland Garrosu i US Openu nije bio pobjednik. Jer doći na ATP Tour usred ere ‘velike trojke‘, onda i još dočekati Alcaraza i Sinnera, ide pod nazivnik "biti rođen u pogrešno vrijeme".

Ali sve to je sada prošlost, Zvereva više nitko neće gledati kao "najvećeg bez Grand Slam turnira", sad počinju vrijediti neki drugi kriteriji. Recimo, koliko ih može osvojiti do kraja karijere, koja mu s 29 godina još nije ni blizu kraju. Sve se promijenilo u lipnju nakon finala Roland Garrosa i pobjede u pet setova protiv Flavija Cobollija, autsajdera koji je ozbiljno zaprijetio velikom favoritu...

- Da sam izgubio finale, samopouzdanje bi mi jako palo, ali sad kad sam pobijedio, osjećam da to mogu napraviti ponovno - otvoren je bio Zverev u Parizu tog dana.

Alexander Zverev sa svojom novom "bebom"

AFP

Tri mjeseca kasnije dobili smo potvrdu. S druge strane mreže se ovaj put našao Ben Shelton, još jedan autsajder, također debitant u Grand Slam finalu, koji nije ozbiljnije ugrozio prvog nositelja, iako je s "ukradenim" trećim setom probudio nadu navijača da jedan Amerikanac ponovno može na tron. Međutim, na turniru na kojem je doživio jedan od najtežih poraza karijere, onaj u finalu 2020. od Dominica Thiema, u konačnici "one Slam wondera", naplatio je silno iskustvo.

- Ožiljci iz tog finala 2020. su nestali tek nakon što sam osvojio u Parizu. Prije toga sam osjećao veliki stres jer se stalno povlačilo pitanje hoću li ikad osvojiti jedan. Sad pak puno više uživam u ovim finalima.

Puno veći pritisak je ovaj put bio na protivniku, 23-godišnjaku iz Atlante koji je na svojim ramenima nosio "očekivanja cijele nacije".

- Dok sam izlazio na teren prije finala, osjećao sam se kao nikad prije u životu. Biti u ovoj poziciji na određeni način izaziva ovisnost. Teško mi je na posljednjih nekoliko Grand Slam turnira bilo sjediti doma 10, 11 ili 12 dana dok sve još traje, gledati druge kako prolaze kroz ždrijeb. To je motivirajuće, kao što je motivirajuće i izgubiti finale.

Spomenuli su mu i 0-6 protiv Zvereva...

- Oduvijek, cijeli svoj život, imao sam ljude koji su ispred mene, ljude koje lovim, na čiju razinu želim doći. Ja kasnije "procvjetam", uvijek je tako bilo, ništa drukčije nije ni sada. Tu se radi o procesu, ne mislim da sam uopće blizu igraču kakav želim biti - zaključio je Ben Shelton.