Novak Đoković 303 puta u karijeri vodio je 2:0 na Grand Slam turnirima, a 301 put mirno je priveo meč kraju. Samo dva tenisača mogu se pohvaliti preokretom. Prvi Jürgen Melzer na Roland Garrosu u četvrtfinalu 2010., kada su srpskom tenisaču bile 23 godine. Drugi put ponovo na zemljanoj podlozi u petak, rekordnog osvajača okrenuo je 19-godišnji João Fonseca.
- Bilo je teško, Đoković me uništavao. Koliko god bih mu snažno vratio lopticu, vraćala bi se još jača. Ako bih je pokušao podići, uslijedili bi dropovi ili pojačana agresija. Nisam htio ni razmišljati o tome da su ispred mene tri seta za pobijediti, rekao sam si da ću ostati fokusiran na svaki poen, pa što bude. Kad sam osvojio prvi set, počeo sam vjerovati u preokret, a nakon četvrtog više nisam mogao ni o čemu razmišljati. Zatim je, u odlučujućoj dionici, srce jednostavno vuklo prema pobjedi - poručio je mladi Brazilac nakon trijumfa i prve mu velike osmine finala u karijeri, dodavši da 10 minuta nakon meča još uvijek nije mogao shvatiti što je postigao.
‘Bit će idol mnogima diljem svijeta‘
Fonseca je svježa i još uvijek relativno nova pojava na teniskoj sceni. Reket iz Rija de Janeira okitio se dvjema titulama iz serije 500 i 250 u Baselu i Buenos Airesu prošle godine, u kojoj ni na jednom od četiri velika turnira nije stigao dalje od trećeg kola. Na turniru u Argentini postao je najmlađi Južnoamerikanac koji je osvojio trofej u Open eri (od 1990.), odnosno ukupno osmi najmlađi tenisač u povijesti s takvim uspjehom. Brazilci su, stoga, počeli vjerovati da njihov tenis napokon doživljava ponovno uzdignuće.
- Ovo je jedinstven trenutak, događa se nešto veliko. Iz prve ruke svjedočimo rođenju zvijezde koja će biti idol mnogima diljem svijeta - govorio je Luiz Carvalho, direktor ATP turnira u Riju de Janeiru, usputno naglasivši udarne adute mladog tenisača.
- O kvaliteti ne treba raspravljati, ponajviše impresionira način na koji se uspijeva nositi sa svim očekivanjima i zadržati mirnoću.
Razorni forehand, strastvene partije i dječački šarm osvajali su dvorane diljem svijeta. Fonseca je ekspresno postao jedan od miljenika publike i njegovi su mečevi među najglasnijima na turnejama, gdje ga bezuvjetno prati vojska odanih obožavatelja, nerijetko u dresovima nogometne reprezentacije Seleçãa. Još prošle godine neki su analitičari isticali da će mu tako snažna podrška biti jedan od oslonaca karijere. U kojoj će, dakako, imati što za reći.
- Brazilska sportska kultura općenito je jako glasna, ponekad se osjećam kao na nogometnom stadionu. U početku mi je bilo teško priviknuti se na sve to, imao sam tremu. Moram pobijediti, a svi me gledaju i tako strastveno navijaju. Uspio sam se naviknuti, obožavam što me toliko ljudi podržava, čak i kad im ne pružim najbolju izvedbu - kazao je Fonseca jednom prilikom.
Pobijedio strah
Publika ga je dizala i prilikom pobjede nad Đokovićem, a Fonseca im zahvaljivao vatreno slaveći svaki važan poen, uzdigavši se iz minusa kao i protiv Dine Prižmića u prethodnom kolu. Hrabar, odvažan, kirurški precizan i nevjerojatno smiren, Brazilac je natjerao Đokovića na ozbiljnu patnju - sredinom petog seta izgledalo je kao da 39-godišnji Srbin ne može stajati na nogama, lako se moglo pomisliti da će ga dočekati sudbina Jannika Sinnera. Međutim, Đoković je još jednom zavarao biologiju i popustio tek u posljednjem servis-gemu.
Pritom je najveća Fonsecina pobjeda ona nad strahom da se može poraziti Novaka Đokovića. Koliki su dosad padali od same pojave najuspješnijeg tenisača svih vremena, pa "kiksali" u trenucima kad su imali sve u svojim rukama? Takav strah nije zaobišao ni Fonsecu, koji je pred kraj meča neuštimano počeo slati lopte u aut.
- Ni sam nisam vjerovao da mogu pobijediti - opisao je.
Međutim, 19-godišnjak se brzo "posložio", tako mlad pokazao da je građen od drukčijeg materijala, pa i naveo na pomisao da "neki novi klinci" nisu, ili uskoro neće biti, samo Sinner i Carlos Alcaraz. Tezi, naravno, treba pristupiti s ozbiljnim oprezom jer Fonseca tek treba pokazati gdje se nalaze granice njegova dometa, no takve pretpostavke nisu od jučer.
"Brazilac je generacijski talent. Još prije dvije godine rekao sam da će biti uz talijanskog Bacača plamena (Sinner) i španjolskog Mađioničara (Alcaraz)", nedavno je na društvenim mrežama napisao Rick Macci, bivši trener Serene Williams, dodavši da će upravo ova imena "stvoriti novu veliku trojku".
Imućni otac i majka sportašica
Fonseca je u dosadašnjoj karijeri zaradio nešto više od pola milijuna eura, ali uistinu ni nema velike financijske motive. Rođen je, naime, u imućnoj obitelji - otac Christiano Fonseca Filho, poznat kao ‘Crico‘, osnovao je prvu neovisnu brazilsku tvrtku za upravljanje imovinom 1988. godine i, prema dostupnim podacima, trenutačno upravlja s otprilike 500 milijuna eura! Otac se nadao da će Fonseca studirati na nekom sveučilištu u Sjedinjenim Američkim Državama, no odabrao je tenis, premda se ranije bavio nogometom kao mnogi drugi u Riju de Janeiru. Majka mu je, pak, podarila sportske gene kao nekadašnja odbojkašica Flamenga.
Bez Alcaraza i Sinnera, te ispraćajem Đokovića, Fonseca ima priliku postati prvi Brazilac s peharom Roland Garrosa još od Gustava Kuertena, koji je obranio naslov 2001. godine. No, prije repriziranog uspjeha svog sunarodnjaka, 19-godišnjak treba razmišljati o Casperu Ruudu. Fonseca je prema kladionicama četvrti favorit, iza Alexandera Zvereva, Ruuda i generacijskog suputnika Rafaela Jodara. Put je dug, onaj do vrhova na kojima borave Sinner i Alcaraz još je duži. Slavlje u Parizu bi, pak, bilo najbolji mogući početak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....