Tri uvjerljive pobjede u skupini protiv Češke, Švicarske i Francuske, nakon kojih su izborili izravno četvrtfinale, zatim tijesne pobjede – ponovno protiv Češke u četvrtfinalu i Finske u polufinalu. To je bio, dijelom rutinski, a dijelom vrlo mukotrpan put kanadskih hokejaša do finala olimpijskog turnira, do nedjeljnog finala protiv SAD-a u kojem je niz, na njihovu žalost, stao. Kanađani nisu osvojili svoje jubilarno 10. zlato na OI – svoje treće, prvo nakon 46 godina i Lake Placida, uzeli su Amerikanci pobjedom 2:1 (1:0, 0:1, 0:0, 1:0) nakon kratke igre u produžetku golom Jacka Hughesa.
Kao prvi favoriti turnira Kanađani su se grdno namučili u četvrtfinalu, u kojem su protiv Čeha tek u produžetku golom Mitcha Marnera prošli u polufinale, u kojem su, pak, golovima Shea Theodorea i Nathana MacKinnona nadoknadili i okrenuli minus protiv Finske. Ništa manje neizvjesno nije bilo ni u finalu, prvom nakon 2010. i ZOI u Vancouveru, u kojem su igrale ove dvije reprezentacije iz “Novog svijeta”. Bio je ovo – za podsjećanje – i turnir na kojem su prvi put poslije Sočija 2014. opet nastupali igrači iz NHL-a, čije je vodstvo pristalo prekinuti regularnu sezonu da bi se igračima omogućilo sudjelovanje na ZOI. Odluka je, naravno, bila pun pogodak; olimpijski je turnir opet vidio gotovo sve ono najbolje što svjetski hokej na ledu nudi. Više sreće, nakon puno bolje igre Kanađana, imali su Amerikanci.
Veliko finale obje su reprezentacije započele s prvim, nominalno najjačim linijama; od starta se vodila ogorčena borba bez većih prilika na obje strane, a onda se otvorilo Amerikancima, koji su poveli golom Matta Boldyja u 6. minuti, iz situacije koja uopće nije mirisala na opasnost. Auston Matthews izbacio je Boldyja “u for”, dva kanadska beka su ga u startu zatvorila, ali je ovaj na neobjašnjiv način probio kroz njihov blok i rutinski plasirao pak pored nemoćnog kanadskog vratara.
Isključenje Theodorea u završnici prve trećine nije donijelo nove rezultatske nevolje za Kanađane, koji su bili pritisnuti u svoj dio terena, ali je Jordan Binnington dvjema dobrim obranama spriječio protivnike da na odmor odu s većom prednošću. Nisu se Kanađani proslavili u tom prvom periodu igre, a posebno se to odnosi na katastrofalnu reakciju zadnje linije kod Boldyjeva pogotka. Zatim su proradili...
U prvoj polovici druge trećine Kanađani su bacili sve snage u napad, opasno su pritisnuli te je sijevalo sa svih strana pred golom Connora Hellebuycka. Koliko su dobri u destrukciji igre, zbog čega tijekom cijelog turnira nisu primili gol s manjkom igrača, pokazali su Amerikanci nakon isključenja Jakea Guentzela, a odmah nakon njega i Charlieja McAvoya. Izdržali su s dva igrača manje na ledu. Kanada je ipak u nastavku izjednačila; Cale Makar ostao je sam na desnoj strani te je konačno probio Hellebuycka za povratak u egal. Nastavila se apsolutna dominacija kanadskih hokejaša, no Hellebuyck je branio čuda. Po jedno isključenje sa svake strane (Sam Bennett 2+2 minute, Hughes 2) nije donijelo promjenu rezultata te je pitanje pobjednika riješeno u produžetku.
Odlučio je spomenuti gol Hughesa nakon manje od dvije minute igre u “overtimeu”. Amerikanci su ovime uzvratili Kanađanima za dva najteža finalna poraza – spomenuti u Vancouveru (3-2 nakon produžetaka) i onaj raniji iz Salt Lake Cityja 2002., koju su na gostujućem terenu dobili još uvjerljivije sa 5-2, kad su prekinuli 50-godišnji post u osvajanju zlatnih odličja.
Nakon Squaw Valleyja 1960. i Lake Placida 1980. Amerikanci su konačno osvojili svoje treće olimpijsko zlato; igrači Mikea Sullivana nisu dopustili da se nastavi onaj crni niz gubljenja u finalima, kojih su hokejaši iz SAD-a doživjeli čak na osam izdanja olimpijskih turnira... Mora se priznati, imali su puno sreće i raspoloženog vratara...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....