Deset godina. Cijelo je jedno desetljeće proteklo od posljednje medalje hrvatskog plivanja na seniorskim EP u 50-metarskim bazenima. Tada je broncu osvojila Matea Samardžić, u Londonu 2016. U štafeti malo dulje od desetljeća. Eindhovenu 2008., štafeta 4x100 mješovito kada su Gordan Kožulj, Vanja Rogulj, Duje Draganja i Mario Todorović osvojili broncu. Sada imamo novu. Brončanu iz Pariza, s "ludo jakog i vrlo brzog" EP, iz discipline koju znaju nazivati i kraljevskom, 4x100 slobodno.

Jere Hribar, Vlaho Nenadić, Vili Sivec i Toni Dragoja ispisali su veličanstvenu stranicu hrvatskog plivanja, pa i malo više, sporta. Makar, sada smo sve sigurniji da su ne samo ispisali. Ovo je samo najava, početak, prva postaja jednog čudesnog puta. Puta koju nam je jedan čovjek najavio prije nešto više od godinu dana, i zato se sada ne možemo ne sjetiti sparine i tropske vlage Singapura, u srpnju prošle godine. Malobrojna hrvatska novinarska ekipa, HTV i SN "izvukli" su iz hotela Peru Kuterovca, izbornika plivačke vrste. Bilo je to koji dan prije početka plivačkih nadmetanja na Svjetskom prvenstvu, a zadnji dan vaterpolskog. Znano je već kako je Kuterovac i član stožera Barakuda. No, tada smo pričali samo o plivanju, a Pero nam je tada odlučno, jasno i glasno rekao...

- Napokon, nakon 2008. godine, imamo dvije štafete. Jedna malena Hrvatska s manje od 4 milijuna ljudi prijavljuje dvije štafete, 4x100 slobodno i 4x100 mješovito. Štafeta 4x100 slobodno, stvarno, ako ne bude neke prevelike pogreške, te ako svi otplivaju osobne rekorde ili blizu toga, imamo se pravo nadati čak i finalu. Na SP. To su lijepe stvari. Ja znam da Hrvati vole i priznaju samo medalju, u svakom sportu, ali u pojedinačnom sportu to baš ne ide tako. Jako sam zadovoljan putem kojim se hrvatsko plivanje razvija, te se nadam da ćemo za tri godine, na Olimpijskim igrama u Los Angelesu, biti u punoj stazi, te da ćemo tada najaviti neka finala - govorio je Kuterovac te 2025.

Nostradamus? Ma kakav Nostradamus. Kuterovac, čovjek jednostavno znati i prati. Pero nije s plivačima i plivačicama sada u Parizu, posao ga je odvukao na drugu stranu, ali uostalom plivačka vrsta je napokon jedan dobro uhodan, podmazani stroj u kojem svatko ima svoje zaduženje i zna svoj posao. Zato smo kontaktirali glavnog trenera plivačke vrste, Domagoja Zajeca. Prošlo je već 21.00 u četvrtak, dečki su se još malo rasplivavali, a onda su trojica otišla na protudopinško testiranje. Treneri ne moraju na to. Pitanje koje nas je prvo zanimalo. U odnosu na prijepodnevne kvalifikacije, malo smo "preraspodijelili" uloge u štafeti odnosno izmjene. Počeo je u finalu Hribar, a ne Nenadić. Kao, zašto, zbog čega, čija je to odluka?

- Ujutro smo odučili Jeru malo poštedjeti jer je dan ranije imao utrku, 100 pojedinačno, finale. U finalu štafete smo mislili kako je bolje da Jere ide prvi jer smo bili između Rusa i Mađara i trebalo nam je jako otvaranje utrke, to je bilo bitno - veli glavni trener Domagoj Zajec.

- Da ne uđemo u utrku previše iza njih, da ne zaostajemo previše, da ne naiđemo na njihove valove. Zato smo krenuli s najbržim. To je bila u stvari jedina nedoumica, Vlaho ili Jere kako prvi. Sve i stoga jer so znali da će Mađari dosta izmijeniti svoju štafetu, da će im ući i Kos i Milak, da će biti puno jači nego u kvalifikacijama. Tu smo znali da će biti "frka", da Mađari idu u borbu s Rusima za zlato. Kako je na koncu i ispalo.

Sva četvorica plivača (Jere Hribar, Vlaho Nenadić, Vili Sivec i Toni Dragoja) su bili sjajni. Jere je potegao kolosalno, na prvom okretu ili 50 metara bili smo i prvi, ali osobno oduševio nas je Toni Dragoja. Dečko iz zagrebačke Dubrave je otplivao zapravo treće vrijeme među zadnjim plivačima, a to su bili Milak i Kornjev.

- Da, on je bio briljantan. On je i ujutro najviše odskočio od svojeg rezultata, najviše je napredovao. Vlaho je zadržao mirnoću, a s druge strane Vili odlično odronio ispod vala, nije dopustio "zapetljavanje" u valove - prisnažio je Zajec.

Tonijev rezultat je bio 47.11! Toni je zapravo bio najbrži u cijelom našem kvartetu! No, ono što se možda manje zna. Hrvatska nema samo ovu četvoricu plivača. Za štafetu sprintersku konkuriraju i Nikola Miljenić i Luka Cvetko...

- Da, imamo njih 6 koji su konstanta konkurencija jedan drugomu. Među sobom se bore za štafetu. Dakle, ne "guraju" njih četvorica, nego onaj šesti "gura" sve njih. To je fantastično. Nema opuštanja. Mi smo sada odabrali za štafetu četvoricu onih koji su bili najbrži ove sezone i to se stvarno pokazalo kao pogodak.

Kako i tko bira štafetu?

- Ja kao glavni trener idemo reći, imam zadnju riječ, ali svi zajedno treneri sudjelujemo u odluci. Međutim, bila je vrlo jednostavna za donijeti zato jer su njih četvorica ove sezone, na ovom konkretnom natjecanju, najbolje rezultate. Gledali smo rezultate zadnjih godinu i nešto dana kada se otvorio kvalifikacijski period. To su sve bila ova četvorica, a svoju spremnost su pokazali i prije dva dana, ovdje u Parizu, u solo utrkama. Samo trebali napraviti raspored.

Jesmo svi mi snivali, nadali se medalji, ali je li ona za vas, za struku, na pragu očekivanja ili ipak iznenađenje?

- Nije preveliko iznenađenje. Znali smo da možemo ući u finale, to sigurno. Imamo četvoricu plivača u 28 najbržih, to je jasan signal. Prvo i drugo mjesto su nam dosta teško dohvatljivi s obzirom na širinu i kvalitetu Mađarske i Rusije. Ali, Britanci, Španjolci i mi... Tu smo bili svjesno da se borimo za treće mjesto. Vjerovali smo da je to dohvatljivo.

Jere Hribar: Stvarno smo plivali bolesno dobro

Valjalo je malo pričekati nakon svečanosti uručenja medalja, pa onda još i malo rasplivavanja (dosta česta i uobičajena procedura u mnogim vodenim sportovima), ali onda još njih trojica protudopinškom testiranju...

Jere Hribar

INSIDEFOTO, INSIDEFOTO/ALAMY/PROFIMEDIA Insidefoto, Insidefoto/alamy/profimedia

- Evo sad smo se malo smirili, te pogledali utrku i vremena. Stvarno smo plivali bolesno dobra vremena, od starta pa sve do finiša. Posebno bih pohvalio Tonija, 47.1 u četvrtoj izmjeni! Potukli smo se između Mađara i Rusa i na kraju je ispalo savršeno. Super sam ponosan na ovu trojicu. Da ponovim još jednom, posebno me veseli to što smo u malom bazenu prije šest mjeseci imali drugu četvoricu, što posebno govori o našoj dubini i konkurenciji - veli Jere Hribar.

Vlaho Nenadić, a on je bio drugi član štafete, bio je presretan nakon utrke.

- Evo, fenomenalna utrka! Stvarno, prije svega, svaka čast momcima, odradili smo fenomenalan posao. Ne znam što bih drugo rekao, preplavljen sam emocijama... Evo, medalja je tu - usliknuo je gospar Vlaho.

Treća izmjena, pa onda i treći u izjavama, Vili Sivec.

- Zbilja svaka čast dečkima, jedna jako, jako emotivna i lijepa utrka. Mislim da smo dali sve od sebe; ciljali smo na tu medalju i stvarno smo ostavili sve u bazenu. Još jednom sve pohvale dečkima i hvala svim trenerima te na svoj podršci koju dobivamo od stručnog stožera i obitelji.

Zadnji u niski, ali najbrži od Hrvata u finalu, Toni Dragoja.

- Stvarno fenomenalna utrka. Ja bih isto rekao, svaka čast dečkima! Bili smo malo nervozni, bar ja prije utrke, jer smo plivali između dvije vodeće štafete za koje se očekivalo da će biti prva i druga, Mađara i Rusa. Stvarno sam rekao dečkima samo da se "potučemo", ostavimo srce u bazenu, i oni su to napravili. Kad sam skočio, bili smo konkurentni, dao sam sve od sebe i možemo biti više nego ponosni na ovo treće mjesto - zaključio je Toni.