Večer za pamćenje u Parizu! Hrvatski rekorder u europskoj eliti: ‘Uvijek ide do kraja, nikad ni metra manje‘

Jere Hribar danas u Parizu ostvaruje jednu želju. Večeras malo prije 19.00 sati pliva finale na 100 slobodno. Prije odlaska u Francusku rekao kako mu je ondje, na kontinentalnoj smotri cilj, finale na 100 i u štafeti. A onda...

- Ha, u finalu, imate osam pruga, osam plivača i realno kada ste u finalu tu svatko može do medalje. I do kraja.

Načelno bi se i složili s tom tvrdnjom, posebno kad su u pitanju sprinterke utrke. Iako, ruku na srce u tom finalu postoji jedan lik koji izgleda, koji pliva čudesno. Zastrašujuće brzo. Rumunj David Popovici. U kvalifikacijama je plivao 47.13 ili čak 67 stotinki brže od drugoplasiranog Hribara. U polufinalu jedini ispod 47 sekundi (46.72). Čak 54 stotinke brže od drugoplasiranog Belgijca Luce Hoek le Guenedala. Sjajan mladi Rumunj (21 godina tek) ima već olimpijsko zlato (200 slobodno) i broncu (100 slobodno), a na stotki još i dva naslova svjetskog prvaka, te jednako toliko europskog prvaka.

Opet, kad mu pogledate ostatak konkurencije - Rus Jegor Kornjev koji već ima jedno zlato u Parizu (50 leptir), pa Mađar Kristof Milak (istina, daleko najbolji u leptiru), pa sunarodnjak mu Nandor Nemeth (bronca sa SP u Dohi 2024., istina malo krnjeg SP)... konkurencija je kolosalna. Upravo stoga je ponos tim veći što je dio takve elite postao i jedan naš. Jere Hribar.

Na dan finala, pa ni večer prije, ometati sportaša, razgovarati, to nam ni u ludilu ne bi nikada palo na pamet. No trenera... e, to već ide. Posebno kada trener gleda EP ionako ispred TV prijamnika.

Naime, Jakša Arambašić, domaći trener Jere Hribara (onaj američki je došao u Pariz) je ostao u Splitu iz razloga privatne naravi. Trener nam je prvo dao viđenje obje utrke, kvalifikacije i polufinala.

- Ujutro je bio puno opušteniji, puno je mekše plivao, pogotovo drugih 50 metara. To je bilo oko 23.00 prvih 50 metara, za njega dosta sporije. Nakon okreta je dignuo ritam i isplivao 24.77 drugih 50 metara, što mu je najbrže što je ikad plivao tih drugih 50 metara. U polufinalu je najvjerojatnije pokušao plivati brže prvu "pedeseticu", pa je malo ispao iz ritma. To ga je koštalo možda zadnjih 15 metara.

Tu ide i ona priča koja se dogodila i prošlog prosinca. Od tri utrke iste discipline, druga mu je najlošija.

- To je oduvijek tako. Kad je osvojio juniorsku medalju, isto je u polufinalu jedva prošao do finala, a zatim u finalu "uzeo" medalju. Već ga vidim iako nisam ondje. Sad je ljut na sebe nakon polufinala, sve će tamo "razbiti" i onda će se smiriti i u finalu će biti kao treba.

Pa, ako je to formula uspjeha... potpisujemo.

- Ma ne, on je stvarno super trenirao zadnja dva mjeseca kako smo bili skupa. U super je formi. Baš lijepo izgleda, u vodi ga je lijepo vidjeti. Velik je radnik, trenira savjesno, nikad metra manje, uvijek do kraja. S tim da morate znati da je on još mlad sportaš, bit će tu još i oscilacija. Posebno sad kako dolazi i pritisak sviju nas, svi sad nešto očekujemo. Opet, vidi se i još nešto. Svjetsko je plivanje otišlo još jednu stepenicu naprijed. Idemo mi za njima, ali vrh je stalno nekako za korak ispred.

Razgovarajući s Jerom minulih dana, spomenuo je kako stres i tremu ima samo pred utrku, ali pojedinačno. Naime, osjeća veći pritisak i odgovornost kada pliva pojedinačnu disciplinu nego u štafeti. Laički bi zaključili suprotno jer ako pogriješiš, nanijeli ste štetu samom sebi, a u štafeti ako pogriješiš, pati cijela štafeta.

- Da, zato što on to tako gleda jer ima još ljudi iza njega, zato su štafete tako brže. Lakše je jer svi razmišljaju na taj način, "daj sad moram za sve". Dinamičnije je. Gledajte, plivanje je samački sport. Na treningu, staviš glavu dolje, u vodu i dva sata samo "vrtiš". Oni su željni tog momčadskog duha, osjećaja, to ih opušta. Oni jedni drugog guraju. Super je zato što naših plivača ondje ima dosta. Pazite, njih 4-5 su već 10 godina supa, od kadetskih dana.

Trener Jakša Arambašić nam je malo približio i tog čudesnog Rumunja, Popovicija.

- Prošle godine, u Poljskoj, pitao ga je naš trener "što očekuješ na 100 metara". Zastao je, okrenuo se i rekao - "Ja ne razmišljam o rezultatu. Kriva je postavka razmišljati o rezultatu. Kad sam na startu, znam što trebam napraviti. Prvih 50 moram biti dugačak, koncentriran zaveslaj, znam da iz okreta moram biti maksimalno jak prvih 15 metara i onda znam da ću na 85 metara ‘puknuti‘. Kreću bolovi. To se svima nama događa, nema više snage, e a onda, u tom trenutku, ostajem sam sa sobom, tjeram sebe stisnuti trup i vrtjeti rukama. Ako to uspijem, siguran sam da će biti dobro". Mislim da tako razmišljaju skoro svi najbolji. Nema razmišljanja o vremenu. U finalu danas... svi mogu osvojiti. Dobro, rekao bi da su prva dva osigurana, možda se samo za trećeg ne zna.

Europsko prvenstvo u Parizu koje je na polovici olimpijskog ciklusa ima svoju specifičnu težinu. Drži tao Hribarov trener.

- Dolaze mladi lavovi, a ovi stariji žele ostati. Ovo je godina u kojoj se svi žele dokazati i zato je ovo EP tako jako - veli Jakša Arambašić, trener finalista i svježeg hrvatskog rekordera na 100 slobodno.