Prvi put će se na istom mjestu, u istom gradu kruniti vaterpolske prvakinje i prvaci Europe u klupskoj konkurenciji. Štoviše, prvi će put na završnom turniru postojati i dan predaha izmešu polufinala i finala. Dvije novosti koje su apsolutno za pohvaliti Europan Aquatics. Europsku organizaciju vodenih sportova znamo nerijetko kritizirati, ali kada je nešto dobro, to nikako ne valja prešutjeti. Dapače, istaknut ćemo je i više puta jer nismo škrti na komplimentima. Pače, osobno ih jedva i čekamo. Jedva čekamo povod za takvo što.
Malta ili grad Gzira su od četvrtka do subote (10. do 13. lipnja) domaćini završnih turnira Lige prvakinja i Lige prvaka. Ženama je početak zakazan za četvrtak, ali mi ćemo ipak malo više pozornosti posvetiti muškarcima. Ne stoga jer smo neučtivi, s nedostatkom osjećajnosti prema nježnijem spolu, već iz jednostavnog razoga - u ženskom vaterpolu, kada su klubovi u pitanju, Hrvatska spada debelo u treći rang. Liga prvakinja je sanak pusti. No, muškaraca glede, to je barem znano, Liga prvaka je natjecanje u kojem hrvatski klubovi i igrači igraju važne uloge. Ruku na srce, kako vrijeme odmiče, kako se sve više i više ulaže u klubove i u vaterpolu, naše momčadi to sve teže mogu pratiti. Ne više na način da bi se uvrstili u četiri najbolja kluba na Starom kontinentu. Nije novost, pisali smo o tomu ne jednom. Vaterpolo je dugo vremena slovio kao još jedini loptački sportu u kojem su se naši klubovi mogli ovjenčati naslovom prvaka Europe ili biti u najužoj konkurenciji, u finalu ili barem polufinalu. Danas? O, danas to više ne ide ni u vaterpolu. Danas za stvoriti momčad za europski vrh morate uložiti dosta milijuna.
Ipak, ne valja smetnuti s uma kako smo ove sezone imali dva kluba u elitnom razredu europskog klupskog vaterpola - Jadran i Mladost. Zagrepčani su se štoviše probili u četvrtfinalnu fazu ili u krug najboljih 8 u Europi. Dalje nije išlo. Dobro, nije ni to loše. Biti u Top 8 možemo još samo u vaterpolu, ali drugo je pitanje što nas to ipak ne zadovoljava u svoj punini. S nadom (malo teškom) da će budućnost biti svijetlija, posvetimo se ovosezonskom Final Fouru Lige prvaka. Na njemu ćemo ipak imati Hrvate. Ne baš puno, ali tu smo. Sandro Sukno predvodi talijanskog prvaka Pro Recco, a ondje igra i naš Rino Burić. Najbolji grčki klub, Olympiacos s klupe uspješno vodi Elvis Fatović. To su naša trojica Hrvata na Malti. U redu, imamo i četvrtog - suca Andreja Franulovića iz Rijeke.
U finalu Lige prvaka koje je na rasporedu u subotu, 13. lipnja navečer sigurno će biti Hrvata. Naime, jedan polufinalni par čine upravo Pro Recco - Olympiacos. Sukno i Burić su u Italiji već osvojili Kup, te se plasirali i u polufinale Serie A. Elvis Fatović je Olympiacos odveo do dvostruke krune u Grčkoj. Oba sastava su sjajna, uigrana, snažna, brza, možna i tu nekomu stavljati ulogu pa makar i blagog favorita bilo bi presmiješno, krivo.
Drugi polufinalni par čine Ferencvaros, budimpeštanski stroj koji je osvojio zadnja dva naslova prvaka Europe, te odlična Barceloneta, jedini sastav koji je četvrfinalni ili drugi, znatno teži dio natjecanja, odigrao savršeno. Svh 6 pobjeda. U društvu Olympiacosa, Brescie i Novog Beograda. Nikako nisu za podcijeniti. Ujedno, zanimljiv podatak je i da je u velikoj mjeri ovoj Barceloneti pečat dao upravo Elvis Fatović koji ih je vodio od 2021. do 2025.
S Malte je opravdano očekivati ovog vikenda blistavi vaterpolo jer sve 4 momčadi imaju potencijala, kvalitetu za krunu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....