"Izrasta u velikog, klasnog braniča. Prvo je skupljao iskustvo, sada skuplja medalje, ali solidno nakuplja poštovanje suparničkih centara. Kada Macan primi nekog u kliješta, orasi se drobe. Odličan je turnir iza njega. Čovjek od kojeg se ne očekuju golovi, od njega se očekuje da ih spriječi, ali onda na SP postigne jedan. I taj jedan jedini baš u finalu".
Ove smo retke prepisali... od samog sebe. Ispisali smo to u SN, davnog 31. srpnja 2017., nakon svjetskog zlata Barakuda u Budimpešti. Opisivali smo tada u 4-5 rečenica svakog igrača, a ove su bile opis Marka Macana. Tada mlađahnog 24-godišnjaka, Dubrovčanina koji je tek godinu i pol dana ranije postao standardni član hrvatske vaterpolske vrste.
- Da, počelo je s EP u Beogradu, u siječnju 2016. Tada sam postao standardan baš, iako sam u reprezentaciji prvi put zaigrao... pa, baš mislim s Tuckovim dolaskom, u jesen 2012. U Riju na Igrama 2016. smo igrali finale, a godinu kasnije smo se uspeli na svjetski tron.
Tako zbori Marko danas. Iz Hannovera u čijem je klubu, njemačkom prvaku Waspo 98 od ljeta 2020., a kapetan već 2-3 godine. Pratimo njegove nastupe i igre cijelo vrijeme, od kako više i nije bio među Barakudama, a to je nakon OI u Tokiju 2021. Tako je prije recimo 10-ak dana osvojio s klubom Superkup u Njemačkoj, protiv berlinskog Spandaua 04. Povod za ovaj razgovor nije bio baš Superkup u uvijek prijateljskoj i dragoj nam Deutschland. Povod je još ljepši.
Marko Macan (33), nakon pet godina se vraća među Barakude! Izbornik Tucak je na predstojeće okupljanje i kratke pripreme u Zagrebu (16. - 18. listopada), pozvao Marka koji mu je, kako izbornik tada reče, "ako treba, dolazim na noge". U prijevodu, pješice.
- He, he, dobro to je onako malo iz konteksta izbornik izvukao, ali da, nije bilo nikakve dvojbe. Jedva čekam, rado dolazim. U tridesete sam "zagazio", dugo nisam bio u reprezentaciji, a želja je uvijek postajala. Sada je samo počela faliti više nego prijašnjih godina.
Je li vas poziv iznenadio?
- Pa, u jednu ruku možda jest, a u drugu ruku meni je to potvrda silnog rada, odricanja zadnjih godina. Za mene veliko, ogromno priznanje postići takvo nešto, igrajući u jednom Hannoveru koji je nepravedno osporavan. No, mi smo imali sjajnu prošlu sezonu, ušli smo u top 8 Lige prvaka. Zato je ovo veliko priznanje meni, ali i klubu, pa čak i njemačkom vaterpolu, a na koncu i mojim trenerima ovdje. Nije to baš i samo zbog mene, jer je i drugi veliki povratnik Luka Lozina. On je sad, od ljeta, u Mladosti, ali je došao isto iz Waspa. On je poziv praktički zaslužio kroz igre u Waspu.
Što Marko Macan donosi ovoj hrvatskoj reprezentaciji? Izbornik Tucak je u obrazloženju poziva vama spomenuo iskustvo, snagu, ugled kod sudaca...
- U zadnjih godinu-dvije sam to naznačio igrama u klubu i kroz Ligu prvaka. Jasno, jedno je igra u klubu, a nešto sasvim drugo u reprezentaciji. I u godinama sam u kojima sam skupio dovoljno iskustva, te mogu dati sve ono što se traži od mene. Da sam motiviran, to definitivno. Do kraja! Ivicu, izbornika dakle, znam kako se veli cijeli život. Još dok je vodio mlađe uzraste. Još tamo negdje od 2007. i jednog kupa, natjecanja u Obrenovcu ako se ne varam. Znam točno njegove metode rada, način razmišljanja. Tucak je jako bitan dio moje karijere, te što mogu reći nego da se jako veselim povratku i ponovnom radu. Kako s njime, tako i sa suigračima od kojih neke nisam dugo ni vidio.
Dosta se promijenila u posljednjih pet godina i uloga braniča u današnjem vaterpolu. Kakvo je vaše mišljenje o tomu? Očito ste se dobro snašli...
- Zadovoljan sam svojim igrama, sudačkim kriterijem također, sad koliko će se nastaviti takav tempo... vidjet ćemo. Naime, sudački je kriterij uvijek bio solidan u početku kroz Ligu prvaka recimo, da bi se onda u proljeće, s istim sucima, mijenjao malo. Napokon, nakon godina idemo reći "srozavanja" pozicije braniča, vidim tračak nade da će ta uloga beka opet imati svoju težinu, odnosno da će svaka momčad trebati nužno imati braniča. Nije baš da će ta uloga ispariti. Nije dobro da momčad ima 11-12 istih igrača koji igraju sve. Moguće da sam potpuno u krivu, ali tako razmišljam.
Marko Macan je u prošlom desetljeću bio jedan od stožernih, najboljih igrača Juga s kojim je, podsjetimo, osvojio Ligu prvaka i europski Superkup (2016.), zatim šest puta naslov prvaka Hrvatske, tri puta Kupa, triput Jadransku ligu u kojoj je 2018. proglašen najboljim igračem. S Waspom 98 Hannoverom je u šest godina osvojio pet puta naslov prvaka Njemačke i jednako toliko pokala pobjednika Njemačkog kupa. S Macanom ove sadašnje mlađahne Barakude dobivaju bezuvjetno ozbiljnost, stasitost, iskustvo i jednog klasičnog snažnog braniča "stare škole". Sukladno prezimenu, u obrani je Marko doista pravi "macan".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....