Hrvatska je sila! Imamo i drugu svjetsku medalju u 36 dana: ‘Vidimo samo jedan cilj, vidimo samo zlato‘

Nije to tako davno baš bilo, kada bi na koncu svakog ljeta kada se u pravilu igraju europska i svjetska prvenstva u vaterpolu za mlađe uzraste, naricali nad sudbom kletom. Zbrajajući godine bez medalja. Godine 2017. su nam tadašnji mlađi seniori do 20 godina bili srebrni u Beogradu, na SP. Tada je krenula suša. Godine bez medalja klinaca; kadeta, juniora, starijih juniora, mlađih seniora.

Jest, Barakude su mljele, na seniore mislimo. Svjetska bronca 2019., pa europsko zlato 2022., europsko srebro 2024., svjetsko zlato 2024., olimpijsko srebro 2024. No, nedostajao nam je podmladak. U smislu u medalji materijalizirane vrijednosti njihovog rada. Da se razumijemo, u mlađim uzrastima nije vrhunaravni cilj osvajati medalju. Bitnije je iz svake generacije dobiti po 2-3 igrača za seniore, ali opet dobiti sve to i s medaljom, s izgrađenom navikom, stečenim iskustvom pobjede u presudnim utakmicama... To ima ipak vrijednost više. Kada punih 7 godina uzastopno nije bilo medalje mlađih uzrasta, počelo se već ozbiljno razmišljati i propitivati. Kako se radi u klubovima? Možda je cijeli smjer kriv? Je li selekcioniranje loše? Imamo li trenere koji znaju? Možda je... Pitanje su se nizala. Što je i dobro i logično. Bolje nego da se preko tih 7 godina prelazilo kao da se ništa bitno nije dogodilo.

Ponešto se i počelo raditi, mijenjati. Postavljena je osoba zadužena kao koordinator za sve mlađe uzraste HVS-a, Emil Nikolić. Još su više kontaktirani klubovi, na trenerskoj razini. Određena ulaganja postoje, nije da je sve baš slučajno. Konačno, pa čak su neki transferi igrača napravljeni u smjeru toga da neki od najdarenijih dođu u veće klubove, gdje će trenirati u jačoj momčadi i igrati protiv jačih, euro-suparnika. Malo po malom dođosmo do 2024. i onda se, u Dalmaciji bi rekli, "špina" ili u Zagorju "pipa", otvorila.

Te je godine na EP do 19 godina Hrvatska osvojila zlato. Momčad je vodio s klupe Zoran Bajić, a igrali su između inih vratar Čubranić, centar Tončinić, vanjski Pavlić i Šušić. Ti su dečki danas u Barakudama, seniorima.

Godinu potom, prošle 2025. na Svjetskom prvenstvu do 20 godina u Zagrebu baš, osvojena je bronca, a izbornik opet Zoran Bajić. Uz Pavlića, Tončinića, Šušića i Čubranića, tu su sad i Jerković i Ćurković. Još malo današnjih Barakuda.

Veselje podmlatka Barakuda i stožera

ŽELJKO PUHOVSKI/CROPIX

Ove godine blistamo. Izbornik Hrvoje Koljanin je do naslova svjetskog prvaka odveo Hrvatsku u Rio Maioru (Portugal). Bilo je to 4. srpnja. Valja zapamtiti prezimena Skejić, Dragaš, Batoš, Beljan, Rogić, Burazin... Večeras "pada" još jedna medalja, a sjaj ćemo otkriti oko 21.30 ili možda malo kasnije.

- Ono što sam rekao odmah nakon polufinala i pobjede nad Srbijom, nema puno slavlja, ostajemo čvrsto na zemlji i sada stvarno idemo dati ali baš sve što imamo, posjedujemo, sve na ovom svijetu za to zlato - veli Bruno Sabioni.

Čovjek koji je ovoj skupini mladića bio zadnjih mjesec dana koliko su zajedno na okupu i izbornik i trener, bio je i šef, ali i roditelj. Ipak su živjeli i radili mjesec dana skupa. Mučili se, veselili, radili i igrali. Prolazili sve lijepe i manje lijepe trenutke, ali nadvladali sve probleme i evo ih sada zasluženo nadomak krova svijeta. Uzgred budi rečeno, u ovom uzrastu još nikad nismo osvojili medalju. Imamo ih u uzrastima do 17 godina - bronca na EP na Malti 2007.; bronca na EP u Beogradu 2008.; zlato na EP na Kreti 2009.; kao i zlato na EP u Rijeci 2011. No, ovo godište mlađe, kolajna na SP u Zagrebu nam je prva. Zasad prva.

- Mislim, prirodno je bilo da pobjedu u polufinalu proslavimo malo jer je utakmica bila teška. Bili smo u minusu dugo, pa povedemo, a onda opet u minus, pa hvatamo... Ali danas već, sve zaboravljamo što je bilo. Vidimo samo jedan cilj, vidimo samo zlato - uoči finala zbori naš izbornik Bruno Sabioni.

Tribine su ključale u nacionalnom zanosu

ŽELJKO PUHOVSKI/CROPIX

Suparnik u finalu nam je Furija. Španjolci koji su u Zagrebu dosad pobijedili prvo Južnu Afriku 18:5, izgubili od Grka 8:9, pa dobili redom Poljsku 22:4, Singapur 21:7, u četvrtfinalu Italiju 17:14, te u polufinalu petercima SAD 17:16 nakon što su minutu prije kraja utakmice gubili dva gola razlike. Budući da Trump nije još zvao da se utakmica ponovi, sigurno igramo protiv Španjolske.

Veselimo se i slavimo medalju, ali tipično hrvatski - idemo mi po to zlato!