Sama esencija sporta. Ma, njegov koncentrat! To je vaterpolska Divlja liga u Dubrovniku. Sve ono što znamo vezati uz sport, ali kad ne govorimo o nekom vrhunskom natjecanju sa silno velikim novčanim ulozima ili nagradama u obliku olimpijskih lovorika, svjetskih kruna. Dakle, kad govorimo o uživanju u zdravom nadmetanju, o igri, zabavi upakiranoj u enormnu količinu strasti i ljubavi za kretanjem u nekom natjecanju. Sve bez pitanja, bez pomisli o nekakvim pustim, velikim nagradama, novcu. Bez menadžera, TV prava, bez uštogljene pompozne forme. Sve to, i još malo više je Divlja liga.
Teško je doista neke stvari opisati. Valja ih doživjeti, ali srećom pa je ovosezonsko finale odigrano u ponedjeljak prenosila jedna TV postaja s nacionalnom koncesijom (SPTV), pa se mogla vidjeti u cijeloj državi. Imalo se što i vidjeti.
U Portu, staroj dubrovačkoj luci, igralište u moru, a oko njega mnoštvo. Tisuće ljudi. Natisnuti na barkama, podno zidina, ali i na njima. Pa onda uz sam rub mola. Odmah do, u pozadini karaka. Predivan jedrenjak kakav se gradio i plovio u srednjem vijeku, za Dubrovačke Republike. Ma, milina jedna. Gledatelji, vatreni navijači u kupaćim gaćicama muškarci, žene ipak uglavnom u kakvoj laganoj ljetnoj haljini, iako bilo je i njih u kupaćim kostimima. Nema tu kravata i sakoa. Jedan do drugog stoje gradonačelnik i prodavačica iz lokalne trgovine. Domaći i stranci koji su u čudu i oduševljenju jer ovakvo što vide prvi put u životu. Nešto su čuli da su Hrvati "luckasti" i zabavan narod, ali ovako baš.
A sve to za - 0 eura! Ali doslovno, sve i svi! Od pehara, golova, lopti, kapica, vrhunskog i jednog od najboljih sudaca na svijetu (Splićanin Nenad Periš), službenog spikera, razvlačenja konopa za igralište... Ma, svi su volonteri! Čudo u današnjem svijetu materijalizma. I tako već desetljećima.
Djeca, mobiteli "rade", memorira se svaki detalj. Buka nesnošljiva zamalo, sirene, zastave navijačke i dimne zavjese. Toliko puno i toliko različitih boja nikad vidjeli nismo - plave, sive, žute, pa crveno-plave... U dva navrata se na tren i prekidalo finale, dok vjetar ne "odnese" boje u dimu, ali sve 5. Nema veze, nitko se ne buni, nije to eksces, to je... Divlja liga!
Nije ni vaterpolo bio loš, posebno onaj za treće mjesto. Ima tu ozbiljne igre, iako Divlju ligu ne smije igrati nitko tko pod A - nije iz Grada i okolice i pod B - nitko tko je prethodne 2 godine igrao u nekoj 1., 2. ili 3. ligi. Bilo koje države na svijetu.
Glede finala, u Minima se opet slavi. Iako je Porporela najavljivala vratiti trofej u Grad, nazad preko Dupca jer Dubac je neka granica grada Dubrovnika, ne da se pokal iz Mlina. Ne da ga FUN H2O koji je ispisao povijest. Nitko nije triput uzastopno osvajao ovaj trofej, nitko čak 5 puta ukupno. Nitko kao Mlini. Usput, pokal je predivan i vrlo težak, malo više od 12 kg, a na prvi pogled izgleda poput onih kakve su uobičajen dosta u nekim NCAA ligama.
Porporeli ostaje utjeha zato da su najtrofejnija momčad u povijesti Divlje lige sa 16 medalja (ukupno zlatnih, srebrnih i brončanih).
Utakmica za treće mjesto je pak bila najbolja, ljepotica cijele sezone Divlje lige koja je ove godine okupila 21 sastav.
I sad, ako mislite da je i jedna riječ, i jedno slovo ove priče novinarovo pretjerivanje, pričekajte malo dok ekipa HTV-a ne montira stotine sati materijala koje su snimali zadnjih mjesec dana. Rade dokumentarnu seriju o Divljoj ligi, četiri epizode od po 45 minuta. Tada će te se moći uvjeriti da ništa pretjerali ili uljepšali nismo. Samo vjerno prenijeli.
Vele ljudi kako se danas čitaju, prate, a na portalima "klikaju" najviše neke ružne, loše priče. Ima i toga, ne sporimo, ali ljudi obožavaju i jedva čekaju nešto dobro, lijepo, prožeto osmijesima i srećom. Divlja liga je baš to.
Koncentrat sporta! Lijepa priča!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....