Muška sezona Svjetskog skijaškog kupa počinje u nedjelju, 25. listopada, u Söldenu. Kad bi se takvi dani posebno obilježavali, tortom recimo, na onoj Filipa Zubčića bi tri dana kasnije, 28. listopada, bilo 14 svjećica. Toliko je, naime, prošlo godina od njegovog prvog nastupa u Söldenu i prvog uopće u Svjetskom kupu. Puno toga dobroga napravio je u međuvremenu Zagrepčanin koji je prvi nakon "zlatne ere hrvatskog skijanja" vratio Lijepu Našu na vrh postolja u Svjetskom kupu.

Triput pobjednik veleslalomskih utrka, tri sezone treći najbolji veleslalomaš Svjetskog kupa, samo su vrh njegovih rezultata koji su se slavili kad su se događali, ali i (pre)često podcjenjivali u vremenu prije i nakon njih. A nisu trebali; on nije jedan od prolaznika, on je jedan od onih koji se izborio za pripadanje među najbolje.

Fokus na izvedbu

Sölden ga nikad nije previše volio, ni u najboljim sezonama koje je završavao na ukupnom postolju discipline. Najbolji rezultat mu je 9. mjesto iz 2021. Nekad je ovdje htio previše, a staza na glečeru Rettenbach nije bila sklona surađivati s njegovim stiskanjem gasa do kraja, a jednom je bio jako blizu da "međusobno toleriranje" pretvori u "priču s happy endom". U listopadu 2024. bio je drugi nakon prve vožnje, samo dvije stotinke iza vodećeg (i kasnijeg pobjednika) Alexandera Steena Olsena, ali nije završio drugu vožnju.

Filip Zubčić s nagradom za fair play koja mu je nedavno uručena u Lausannei

CROSKI

Prije godinu dana je ovdje bio 15., da bi se u sljedećem veleslalomu, u američkom Copper Mountainu, vratio na postolje u Svjetskom kupu nakon gotovo dvije godine. Ništa u tom trenutku nije najavljivalo ono što se dogodilo u tjednima koji su dolazili - od četiri veleslaloma, u tri nije uspio izboriti drugu vožnju (Beaver Creek, Alta Badia, Adelboden), u preostalom je bio tek 24. (Val d‘Isere). U završnom se dijelu sezone stabilizirao, u posljednje tri utrke je bio 14., 21. i 13., ali nije to bilo ono za što bi njega zadovoljilo i za što je sposoban.

Sad je opet na Rettenbach glečeru, 12. put u karijeri, na početku još jedne sezone u koju ulazi kao 33-godišnjak. Bez bombastičnih najava, ali s jasnim ciljem koji ne mora glasno izgovoriti - pokazati da se još jednom može vratiti u vrh.

- Veselim se, jedva čekam, dobro sam trenirao i zadnjih tjedana i tijekom ljeta. Želim pokazati na utrkama kaj znam i nadam se dobrim rezultatima, ali trebamo bez prevelikih očekivanja ući u sezonu i biti samo fokusirani na utrkivanje i izvedbe, a na kraju će rezultat biti, kako uvijek kažem, pokazatelj dobrog ili loše skijanja.

Po završetku prošle sezone napravio je jednu jako veliku promjenu.

- Nakon 22 godine se više neću utrkivati na Atomicu, nego na Nordici. Otišao sam negdje gdje nitko nije, klasično po svom. Nisam otišao na neki brend koji već ima 10-15 veleslalomaša, već tamo gdje, ajmo reći, nije niti jedan u top 30. Ali donio sam dobru odluku i vjerujem da će rezultati to pokazati.

Dok nije došla vijest, bili bismo spremni kladiti se da ćete karijeru završiti na Atomicu.

- I ja sam to mislio prije godinu, dvije.

Zašto ste se odlučili za promjenu?

- Počelo mi se to vrtjeti po glavi već nakon Olimpijskih igara. Htio sam promijeniti skije, probati nešto novo. Nikad nisam to napravio, isprobao druge skije, jednostavno me to zanimalo i na kraju se dogodila promjena.

Priključio se i Kranjec

Zašto baš Nordica?

- Nisam htio otići niti na jedan veliki austrijski brend jer sam na tome već bio. Nisam ja imao nikakav problem, imao sam i dobar status, ali zna se da vrhunski status imaju samo oni koji su u najbolja tri. Nije to nikakva tajna. Jasno, da se skije proizvode negdje u Zagrebu, imao bih bolji status od Austrijanaca. Nordica je bila najkonkretnija do svih brendova koji su bili u igri, njihove skije sam prve odlučio testirati i kad sam ih isprobao, nisam više ni imao potrebu nešto drugo testirati. Odmah sam rekao "OK, to je to, idemo u tom smjeru".

Ima li straha? Promjena skija je ogromna stvar.

- Nema straha. Znam da neće biti lako, ali vjerujem u svoje adaptacijske sposobnosti, vjerujem da se mogu naviknuti na promjene i mislim da će tako i biti. Ako se mogu "šaltati" s jednih uvjeta na druge na stazama, s jednog snijega na drugi, misli da se mogu šaltati" i s jednih skija na druge.

Filip Zubčić tijekom kondicijskih priprema ovog ljeta

FILIP ZUBČIĆ FACEBOOK

Iskustvo koje ima moralo bi biti plus, a Nordica je nakon Zubčića "potpisala" i Žana Kranjeca. I to bi moglo pomoći, dobro je uz sebe imati još jednog sjajnog veleslalomaša za razmjenu informacija i prolazak kroz cijeli proces.

- Drago mi je da smo na kraju nas dvojica prešli na Nordicu jer je on odličan veleslalomaš i mislim da se na kraju napravila dobra ekipa ove godine oko Nordice. Nisam ja radi njega prešao, ni on radi mene, ali nije loše što smo dvojica dobrih veleslalomaša u ekipi.

Kad smo kod ekipe, promijenila se ona koja je bila uz Filipa posljednjih nekoliko godina. Sestra Tamara više nije pomoćna trenerica, a službeno nije ni otac u ekipi, ali...

- Tata će uvijek biti na utrkama sa mnom, ne mora to biti vezano za reprezentaciju. Tamara ima neke svoje dogovore, isto nevezano za reprezentaciju, ali bit će i ove sezone u Svjetskom kupu i tu i tamo će i meni pomoći kad će biti prilika. Meni je najbitnije da imam trenera, servisera, da vjerujem u sebe i da idemo dalje.

Kao i Zrinka Ljutić, i on je zadovoljan odrađenim u pripremnom razdoblju.

- Ono što smo isplanirali, to smo napravili. Nije bilo loših dana na pripremama u smislu da nije radilo skijalište, bilo je onih kad je padala kiša. Imali smo miks svih mogućih uvjeta tijekom priprema u Ushuaiji, a kad smo se vratili u Europu, srećom se otvorio glečer Pitztal pa smo uspjeli i tu dobro trenirati.

Plan utrka tijekom sezone je isti kao prijašnjih godina.

- Da, slalom i veleslalom, sve isto kao i dosad.

Ljubav i mržnja

Prije nego što vidimo što donosi nova sezona, vratili smo se još jednom na prošlu koja komotno može dobiti opis - čudna. Što se dogodilo nakon onog postolja u Copper Mountainu, jeste li pronašli neke odgovore...

- Profesionalni sport. To je odgovor na to pitanje. Možemo mi naći 500 odgovora i razloga, ali glupo je kopati sad i tražiti razloge. Jednostavno, to se dogodilo. Nije mi bilo lako u tom periodu, osjećao sam se k‘o govno, čak i posramljeno u nekim utrkama. Ali, preživio sam to, uspio sam se nekako podignuti na noge i biti 7. u Wengenu u slalomu i nekako puzati do kraja te sezone. Naravno, šokiralo me. Nije mi se nikad dogodilo u životu da se nakon jednog odličnog rezultata dogodi jedan takav krah i da ode sve "k vragu", ali to je sport. U dva dana ga možeš i najviše voljeti i najviše mrziti na svijetu.

On ga voli, usprkos ovih povremenih dana kad ga mrzi. To je konstanta koja se ne mijenja svih ovih godina. Ta ljubav i glad za rezultatima ostaje ista.

- Trebala bi. Naravno da i meni nekad dođe da mi je pun kufer svega, ali na kraju krajeva, ne bih se skijao da mi se više ne da, da to ne volim.

Ove sezone je i Svjetsko prvenstvo, a to je natjecanje koje je Filipu uvijek bilo na vrhu liste prioriteta.

- Vidjet ćemo što će biti do tada, nisam fokusiran na to. Treba ući hladne glave u sezonu, probati se što prije vratiti u prvu veleslalomsku grupu, probiti se u slalomu, a onda držati neku dobru formu i tempo i naravno, na svjetskom probati napasti maksimalno.

Korak po korak, počevši s nedjeljom i veleslalomom u Söldenu...