Hrvatski rukometaši će u obranu svjetskog srebra osvojenog u siječnju 2025. krenuti u SAP Areni u Münchenu 14. siječnja protiv Turske, dva dana kasnije slijedi utakmica s reprezentacijom Čilea, a 18. siječnja ona ključna protiv Španjolske. Tako je odredio ždrijeb održan u srijedu u najvećem gradu u Bavarskoj, gdje će se izabranici Dagura Sigurðssona tijekom odigravanja natjecanja po skupinama osjećati kao na domaćem terenu. Naravno, to se isto odnosi i na reprezentaciju Turske, jer u Njemačkoj živi najveći broj „gastarbajtera“ iz ove mnogoljudne zemlje. Tri najbolje reprezentacije iz svake skupine prolaze dalje i tu stvarno ne bi trebalo biti previše problema oko nastavka natjecanja, jer bi se stvarno trebalo dogoditi neviđeno čudo da Hrvati ne nastave put u Köln, gdje se naša skupina C križa sa skupinom D u kojoj su Argentina, Francuska, Brazil i Kuvajt (taj se dio natjecanja odvija od 21. do 23. siječnja).
Dakako, opet je, kao i uvijek, cilj proći skupinu, ali ju je poželjno proći s prenesenim bodovima, a za to su potrebne pobjede nad svim suparnicima. Sustav natjecanja nije se promijenio od prošlog SP-a, koji smo igrali većim dijelom na domaćem terenu, a Sigurðssonovi su igrači u preliminarnoj skupini izgubili od Egipta i pobijedili Bahrein i Argentinu. Nakon toga uslijedio je odličan niz i pobjede protiv Zelenortskih Otoka, Islanda i Slovenije te u nastavku pobjede nad Mađarskom u četvrtfinalu i Francuskom u polufinalu. Izuzev Francuza u borbi za ulazak u finale, bio je to u teoriji prilično lagan put kakav su naši rukometaši imali i na prošlom EP-u kad su osvojili broncu. Tada su na putu do polufinala u skupini padali Gruzija i Nizozemska, upisan je poraz od Švedske i zatim u drugom krugu pobjede nad Islandom, Švicarskom, Slovenijom i Mađarskom. U polufinalu je doživljen poraz od Njemačke...
No, to je sada prošlost, za nešto više od šest mjeseci ispisuje se nova stranica, a žele li Hrvati osvojiti i 17. odličje na velikim natjecanjima, morat će najprije redom pasti Turci, Čileanci i Španjolci. Ponovit ćemo, ne čini se nimalo teško, baš kao i u nastavku natjecanja, gdje su prave prijetnje tek Francuzi i Argentinci. I to bi Sigurðssonovi igrači trebali proći i biti jedna od prve dvije reprezentacije koje prolaze u četvrtfinale. A zatim je sve „lutrija“, premda se ovaj put sve čini kompliciranije nego na prošlom SP-u, jer se tu kao potencijalni protivnik možda „ukazuje“ trenutačno nedodirljiva Danska. No, tom po tom. Zasad se izbornik Sigurðsson treba baviti samo razmišljanjima o prve tri utakmice.
Tko su, dakle, hrvatski protivnici na startu SP-a?! Turci su prvi na redu. Riječ je o reprezentaciji kojoj je ovo prvo sudjelovanje na velikim natjecanjima, a „vizu“ za Njemačku dobili su od Međunarodne rukometne federacije, koja im je udijelila wild card, baš kao i reprezentaciji Saudijske Arabije, zbog čega su mnoge eminentnije reprezentacije i nacionalne federacije (Mađarska, Austrija, Švicarska i Nizozemska) s pravom bile ljutite. Bila je to čista „politička“ odluka s obzirom na otprilike 3,5 milijuna Turaka koji žive u Njemačkoj. No, to je neka druga priča. Turci su na „put“ do Njemačke krenuli u prvoj fazi europskih kvalifikacija te su najprije u dvije utakmice sa 33:27 i 35:19 prošli Ciprane. U drugoj su fazi teškom mukom prošli Rumunje (32:37 i 37:31). U trećoj fazi ipak nisu mogli preko Norvežana te su poraženi 30:43 i 30:37. Eyüp Arda Yildiz (Bešiktaš), Sadik Emre Herseklioglu, Ali Emre Babacan, Görkem Biçer... njihovi su ponajbolji igrači, no od njihovih se imena našim igračima ne bi trebale tresti gaće. Dapače, ta se pobjeda unaprijed može i mora upisati, baš kao i ona protiv Čilea koja se igra dva dana kasnije.
Čileanci su na SP doputovali kao trećeplasirana reprezentacija s prošlog kontinentalnog prvenstva na kojem su od njih standardno bili bolji Brazil i Argentina. Tamo su Čileanci pobijedili Urugvaj, Peru i Paragvaj, ali su uvjerljivo izgubili od Brazila i Argentine. Glavni im je igrač Erwin Feuchtmann, 36-godišnji lijevi vanjski koji je igrao u Lemgu, Gummersbachu, Istresu, Ademar Leónu, a sada je u Toulouseu. On je odličan igrač, redovito je najbolji strijelac reprezentacije, no svakako ni on nije neka garancija da Čileanci Hrvatima mogu zagorčati život.
Što se zapravo može i treba reći o Španjolcima?! Za razliku od Hrvata, koji su imali „kreativno zatišje“ i nekoliko godina nisu osvojili ništa da bi svjetskim srebrom i europskom broncom bljesnuli na zadnja dva velika natjecanja, Španjolci su na početku ovog desetljeća imali dobar niz te su na EP-u u Austriji, Norveškoj i Švedskoj upravo Hrvatskoj oteli zlato u Stockholmu, a zatim su bili brončani na SP-u u Egiptu 2021., srebrni na EP-u u Slovačkoj i Mađarskoj 2022., te opet brončani na SP-u u Poljskoj i Švedskoj 2023. Na zadnjem Euru ove godine nikako im nije išlo te su u primarnoj skupini izgubili od Njemačke, a u glavnom dijelu natjecanja od Norveške, Danske i Portugala te su se na kraju morali zadovoljiti 11. mjestom, a ništa bolje nije bilo ni na lanjskom SP-u, kad su u glavnoj skupini također pali protiv Norveške i Portugala, ali i protiv Brazila, te su bili tek 18.
Jordi Ribera, koji je na kormilu reprezentacije od 2016., ostao je bez onih najboljih u smjeni generacija, te braća Dujšebajev, iskusni vratar Sergey Hernández, Ian Barrufet, sin proslavljenog Davida Barrufeta, i ostali nisu ono što je Španjolska nekad bila. Sudeći po posljednjim nastupima, Hrvatska je favorit, no Španjolce nikad ne treba otpisivati.
Ovdje namjerno zaboravljamo da su Španjolci u zadnjoj međusobnoj utakmici pobijedili Hrvatsku 32:31 u posljednjoj utakmici u skupini olimpijskog turnira u Parizu 2024. zbog čega Hrvatska nije ušla u četvrtfinale...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....