Sigurdssonov adut: ‘Mogu i ja nekad zabiti gol! Zagreb? Bilo je razgovora, ali ne dolazim‘

U subotu smo vidjeli zašto je Švicarska bila najugodnije iznenađenje proteklog Eura, zašto je Švicarska u Malmöu uzela bod Mađarskoj, uzela bod Islandu, zašto je Švicarska prije pet mjeseci pobijedila i nas na prijateljskoj utakmici u Luzernu.

Osijek je imao i čast i peh vidjeti takvu selekciju i to mu polako postaje navika. Prije nekoliko godina zapamtio je Nizozemsku koju danas svi smatraju odličnom reprezentacijom, ravnopravnom svima. Sada je upamtio Švicarsku. Peh je samo u tome da se nije počastio pobjedom koja uvijek lijepo legne u takvim utakmicama. I sve to je samo dokaz o tome da danas postoji jako puno dobrih reprezentacija, da je europski i svjetski vrh sve širi i sve više izjednačen. I da samo maksimalnim pristupom u svakoj minuti i u svakom segmentu možeš biti donekle siguran da ćeš uspjeti.

A mi nismo bili maksimalni, makar je bila očita želja da to budemo. Jednostavno, takav je bio dan, takav dio sezone, nismo bili ni kompletni, svi koji su bili nisu bili u formi, nismo bili ni u udarnom sastavu cijelo vrijeme, jer se radi o prijateljskoj utakmici u kojoj treba vidjeti i neke druge stvari.

Dagur Sigurdsson je sasvim sigurno vidio jako puno, ono što mu je trebalo u ovom trenutku. Da, bolji smo od Švicarske, ali to u subotu u Osijeku nismo uspjeli pokazati iz tih spomenutih razloga. Ništa strašno. Dvije odlične prijateljske utakmice, jedna pobjeda, jedan egal, u perspektivi dvije utakmice protiv Švedske, pa polako prema kvalifikacijama za sljedeći Euro, prema SP-u u Njemačkoj, a tamo, vjerujemo, i prema nastupu na Olimpijskim igrama u Los Angelesu.

Secirati pojedinačne učinke nakon dva prijateljska susreta ne treba. Puno znači i izjava izbornika i igrača da je najvažnije da se nitko nije ozlijedio. I to treba respektirati, kao i Švicarsku.

No, ipak jednog ćemo izdvojiti. To je kapetan Ivan Martinović koji igra rukomet s lakoćom, koji je uvijek čovjek ‘viška‘ na našoj strani. Željan je igre, fale mu minute i velike utakmice u Veszprému ove sezone, makar je kod njih svaka velika. To koliko mu fale pokazao je savršeno na kraju druge utakmice kada se vratio na teren spreman preuzeti konce odluke. No, nije sve ovisilo o njemu.

Nama je falilo više igrača, važnih igrača, nego Švicarskoj, makar, ruku na srce, ni momčad Andyja Schmida nije bila kompletna. No, Lučin, Šipić, Maraš, Mamić, obrana 5-1, pa dodatno Klarica samo govore da nam je potencijal znatno veći. Važno je kakve će poruke iz klubova o igračima dolaziti Sigurdssonu u vremenu koje dolazi.

Nije presudno, jer reprezentacija je izgradila svoj sustav, svoja pravila, ali je važno, jer daje sliku s kojom imamo pravo i mogućnost raspolagati kada se okupimo. Zato ne treba previše o novim imenima. Uostalom, Ljevar nije novi, a ostali mogu bolje. Vidjelo se protiv vrlo dobre Švicarske i što ne smijemo, što znači (ne)disciplina, kojoj mladost može biti razlog, ali ne i opravdanje. Lijepo je biti reprezentativac, ali nije lako. I zato ćemo pred sljedeće okupljanje staviti znak ‘Radovi u tijeku‘.

Istina, svjetsko srebro i europska bronca, ali bez toga nema ponovo i dalje. I zato je Švicarska bila pun pogodak, a bit će i Švedska u svibnju.

Nije vijest kada Leon Šušnja igra obranu, ali kada zabije tri gola, još istrči u kontru, e to jest.

- Mogu i ja nekad – nasmijao se.

- Uloga je takva: obrana, polukontra, ako ne ide, na klupu i čekam dalje.

Bile su zanimljive dvije utakmice sa Švicarcima.

- Druga utakmica je bila teža, a malo lošije smo utakmicu odigrali u obrani. Nismo pomogli ni vratarima. No, bila je dobra utakmica za gledati. Šansu su dobili svi, obranu moramo popraviti, napad mora biti malo strpljiviji. Prvi dio smo trebali trčati više i vući malo više, ali nismo uspjeli.

I zaključak:

- Uvijek je lijepo biti u dresu reprezentacije i dobiti ovakvu podršku. I veselimo se svi sljedećem okupljanju protiv Švedske.

Pitanje plus, spominjao se Zagreb?

- Jest, bilo je razgovora, ali sam produžio ugovor u Wisli za dvije godine i ostajem u Poljskoj, zasad.