Lokomotiva je završila europsku sezonu. Došla je do četvrtfinala Europske lige, dalje nije mogla. Dobri Dijon je jednotavno bio snažniji i bolji. Lokomotiva nema igračice kao Pintat, Offendal, Lonborg. Cilj je bio prvo da Lokomotiva dobije priliku u Europi uopće, onda da prođe grupnu fazu i sve su to rukometašice Lokomotive uspjele.
Imale su u svemu tome puno peha, ozljeda, dugo su bez ljevakinje Vurnek, dugo nije bilo Stele Posavec, dugo nije igrala ni Ema Balaško, još duže nema i neće biti Ane Malec. Da je situacija bila idealna, četvrtfinale bi opet bilo uspjeh, a kamo ne u ovakvim okolnostima.
Dobila je Lokomotiva osam jakih utakmica, tri pobijedila, sve tri na gostovanjima, dobila je priliku za odrastanje mladih igračica i ta korist će se tek vidjeti u budućnosti. To je najvredniji posao trenera Silvija Ivandije. Veliki dobici Lokomotive u ovom trenutku su Iva Zrilić i Tara Đelekovčan, veliki plus Ema Balaško.
To su mlade domaće igračice koje su dobile priliku, naučile mnogo stvari i sada je jedino važno da tako nastave u budućnosti. Nije bilo upitno što mogu sestre Posavec, vratarke Pijević i Mamić, što trebaju Burić i Japundža koje su morale i malo više, no i njima u novim, drugačijim rolama će to biti jedno veliko iskustvo koje treba poslužiti u novoj sezoni. Kod strankinja puno oscilacija od odličnog do lošeg. Tu su Tabak, Šutranova, Sedloska, Bulatović. I one su se susrele s novim realnostima i njima bi to trebalo značiti puno za iduću sezonu kojoj će vjerojatno opet igrati Europsku ligu. A ako je sada bilo četvrtfinale, napad na Final four u kompletnom sastavu, možda malo pojačanom, trebao bi i morao biti cilj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....