E to je bila ona Podravka sa srcem. I kada znaš da si u milijun problema i da nisi dobar, ali imaš srce, uvijek ti se sve vrati. Samo onaj koji vjeruje može uspjeti. Podravka je napravila veliku stvar, plasirala se u drugi krug Lige prvakinja, očuvala renking hrvatskog rukometa. U posljednjih mjesec dana svladale su u domaćoj ligi u gostima Lokomotivu sa šest razlike i, čini se, odvalile veliki kamen sa srca u svim ovim neugodnim okolnostima koje su ih zadesile. Subotnji rollercoaster možda nije dobar za zdravlje, što je Ivica Obrvan pokazao prvi istrčavši s terena nakon utakmice, potraživši mir u svom uredu.
Deja Doler, nekada sjajna igračica europskog prvaka Krima, došla je u Koprivnicu podržati svoje. Teško da bi ona promašivala prilike kao današnje Krimovke i iskreno je priznala: „Previše smo promašile, Bešen je sve obranila, tu je cijela priča.“
Da, definitivno je na kraju pobijedila Lucija Bešen. Ali taj kraj bio je samo dio jedne utakmice koja je donijela sve i svašta. Fenomenalno je branila Lucija u finišu i to tako radi najbolja hrvatska rukometašica za prošlu godinu. To se od takvih očekuje. Skidala je iz svih kutova, branila penale, nevjerojatne stvari, jednostavno je bila nesavladiva za Krimovke i još jednom dokazala što danas znači vratar u rukometu. Na kraju se čak i nasmijala, a ona se nikad ne smije, čak ni kada obrani čuda. Kad bi tu emociju prenijela na ekipu, Podravka bi bila još bolja. Ali, Luce je svoja, mrka, posebna, drugačija. Samo neka brani tako dobro.
No, trebalo je dogurati utakmicu do Lucijinih minuta. To je bilo jako teško. Mateja Pletikosić igrala je maestralno prvo poluvrijeme, obrana sa Barišić i Šenvald „mazala“ sve u šest metara, iznenadila je Kala Kosovac, poletjela Andreja Šimara. Onda su Krimovke udvojile Pletikosić, očekivano, to je stisnulo Podravku i tu je važnu rolu odradila Ana Pandža koja ima pluća za sve. Prkačin, koja ne igra napad zadnjih mjeseci, zabila je tri gola, što je otvorilo disanje Podravki.
Krim je bio opasan. Kad je Mavsar preuzela glavnu rolu, sve se okrenulo. U tom je razdoblju Podravka griješila kako ne smije. Obrana se povlačila, što je činila od starta, ali znatno manje nego u finišu, pa treće isključenje Barišić zbog pričanja, pa Vuković na +3, pa guranje lopti na pola metra krilu, pa nekontrolirana obrana koja uopće ne gleda loptu nego protivnika. I sve to je popravila Lucija Bešen. Protiv Győra vjerojatno ne bi ni ona.
Prolaz je velika stvar, još veći bio bi povratak Katarine Pandže i Mije Brkić, a što bi tek bilo da može Ana Debelić. To je najveća šteta za Podravku. U ovoj situaciji ne treba pretjerivati s ambicijama, treba biti realan i svjestan da će tko god dođe u osmini finala biti favorit protiv Podravke. Ali srce koje su pokazale to nikad ne smije biti upitno. Dvije sezone u Ligi prvakinja, dva prolaza, što znači dobar posao, ali posao koji se mora povećavati. To je uvijek bio stil Podravke i to mora ostati. Ovo su stvari zbog kojih ih netko malo ljepše pogleda, što je jako važno, jer druga su vremena koja imaju svoja pravila, cijene, a to nije lako ni jednostavno pratiti. A Podravka uspijeva, prati i to je svakako vrijedno pljeska.
– Teže je ovo bilo ponoviti ove sezone, no uspjele smo. Svaka cura, od prve do zadnje, dala je 100%. Bilo je uspona i padova, ali utakmicu smo imale u svojim rukama, držale smo se. Cijela sezona nam je ovakva, nema nas i krpamo se. No, ekipa smo koju krasi zajedništvo i koga nema, bez njega se može. Motiv je bila pobjeda i prolaz u osminu finala. To me inspiriralo na golu, ali prije svega bih pohvalila svoje cure koje su svih 60 minuta ispred mene odrađivale svoj posao, dok sam se ja samo nadovezala na njih u ključnim trenucima – kako reče Lucija Bešen.
E, to je to. To Podravka mora moći – uvijek!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....