Sin trofejnog reprezentativca debitirao za Hrvatsku: Tata je presretan, ponosan. I nije ‘davio‘...

"Akcija Švedska", u sklopu koje je hrvatska rukometna reprezentacija odigrala jednu prijateljsku utakmicu sa Švedskom u Kristianstadu (31:34), a drugu u subotu u 17.00 igra u Varaždinu, bila je ostvarenje snova za nekolicinu mladih hrvatskih igrača. Jedan od njih je Petar Šprem, mladi krilni igrač Dugog Sela, kojega je izbornik Dagur Sigurðsson naknadno pozvao umjesto ozlijeđenog Filipa Glavaša. Bilo je to ostvarenje snova za 19-godišnjeg igrača koji je prošao sve mlađe selekcije hrvatske reprezentacije:

- Još me uvijek drži ta neka blaga euforija, presretan sam, prepun sam emocija i to mi je ogroman poticaj za daljnji rad. Neću sad nimalo poletjeti, nisam taj tip, nego ću nastaviti još bolje raditi, napredovati korak po korak i čekati sljedeću ovakvu priliku...

Iako vrlo mlad, Petar je svjestan konkurencije na svojoj poziciji na desnom krilu:

- Uvijek smo imali strašna krila, sada su tu Filip i Mario Šoštarić, dva ključna igrača u reprezentaciji koji su ostvarili velike stvari i još ih čeka dosta kvalitetnih godina u reprezentaciji. Na meni je da čekam svoje vrijeme, vjerujem da ću ga i dočekati, nastavim li raditi na način kao dosad.

Šprem je predan svojem rukometnom poslu, no matematički je tip; nakon tri godine u matematičkoj gimnaziji, zbog obveza u rukometu prebacio se u sportsku i upisao Ekonomski fakultet te paralelno s rukometom bez problema "čisti" ispite:

- Rukomet mi je ipak u prvom planu i tako je bilo otkad sam prvi put primio rukometnu loptu. Oduvijek sam sanjao zaigrati za reprezentaciju i sada se to ostvarilo. Znam da je težak put ispred mene, no davat ću i dalje sve od sebe. Ne mogu opisati osjećaj i emocije kad sam sa našim starijim i iskusnijim igračima istrčao na teren u Švedskoj.

Šprem je u drugom dijelu i zabio jedan pogodak, iako nije dobio previše lopti na krilu:

- Bilo je trunke treme i nervoze, no prošla je brzo kad sam se fokusirao na igru. Trči u napad, vraćaj se u obranu, odrađuj svoj dio posla. Kad sam zabio taj pogodak, nitko nije bio sretniji od mene. Pamtit ću to dok sam živ. Zahvalan sam i izborniku Daguru Sigurðssonu, koji je prepoznao moj rad u klubu.

Dugo Selo je ove godine napravilo neke lijepe stvari koje su i pomogle izborniku da uoči mladog Šprema, koji mu je bio na uvidu i u mladim reprezentacijama:

- Odlično se radi u klubu, dobro mi je tamo i igram puno, imam minutažu, tako da je dobra stvar što sam prešao u Dugo Selo iz Zagreba, gdje sam mogao rintati do mile volje, ali nisam mogao dobiti potrebne minute. Dobro se osjećam u ovoj sredini, imam dosta starijih iskusnih igrača od kojih učim. Trener Mišković ove je sezone ostvario klupske planove, ušli smo u Ligu za prvaka u Premier ligi. Klub je vrlo zdrava sredina, možda smo mogli pobijediti u još nekim utakmicama u kojima smo bili blizu, čak i protiv Zagreba i Nexea, no ukupno sam jako zadovoljan.

{embed_photo_sn}4237238{/embed_photo_sn}

Zadovoljan je još netko - Petrov otac Goran - proslavljeni hrvatski reprezentativac od kojeg je ovaj mladić naslijedio "rukometne gene":

- Je, presretan je, ponosan je. Čuli smo se prije i nakon utakmice, ali nismo previše pričali. Dao mi je neke savjete kao što i inače čini, ali me nije previše "davio" jer to i inače ne radi. On je daleko od onih nekih "ludih" roditelja koji forsiraju i tlače svoju djecu, trenere i sve oko sebe. Prilično je opušten po tom pitanju i pušta me da slijedim svoj put; "gura" me, ali me ne forsira. U načelu sve ipak guram sam, najbolje je tako.

Bude li i Petrov put jednog dana makar približno kao očev, bit će i više nego uspješan:

- Polako, trebam još jako puno raditi da uopće pričamo o takvim stvarima. Samo sam jednu sezonu bio priključen seniorima u Zagrebu; ponavljam, ne želim "poletjeti", sve mora imati svoj prirodni slijed. Još mi predstoji dosta posla u mladim reprezentacijama, ima vremena. Sve je na meni, a odlučan sam dati sve od sebe, pa što to u konačnici donese.

"Šprem junior" imao je, osim očeve, identičnu podršku i od strica Lovre. Imao je i uzore u RK Zagrebu:

- Puno sam naučio i od Ivana Čupića tu jednu polusezonu u Zagrebu. Prenio mi je puno znanja te valjda ni sam nije svjestan koliko sam mu zahvalan. Bilo je to vrijeme kad sam učio i od Timura Dibirova, učio sam od velikih igrača. Bio sam s njima i upijao sve.

Osim Šprema, u reprezentaciju su za ovu priliku pozvani još neki mladi igrači, Petrovi vršnjaci i suigrači u juniorskoj reprezentaciji:

- Drago mi je i zbog njih, zbog Berislava i Matka (Tokić i Moslavac, nap. a.). I oni su potvrda da se isplati raditi. I njih je izbornik primijetio i na njih također računa. Ponovit ću, trebamo samo nastaviti raditi i to će nam donositi ovakve prilike kao što je bila ova. Nadam se da ćemo i u drugoj utakmici u Varaždinu sa Švedskom pokazati zašto smo pozvani...

Nekoliko riječi hvale na račun rođenog sina pokušali smo dobiti i od uvijek susretljivog oca Gorana Šprema. Nije baš bilo uspješno:

- Svaka mu čast, ali neću ga hvaliti, to nek‘ rade drugi ukoliko i kada zasluži. Najbolje je tako, da ga se ne vezuje previše uz moje ime. Želim da ima svoj put. Naravno, ponosan sam, drago mi je, presretan sam što je uspješan na terenu i što gura i fakultet i ima puno interesa izvan rukometa...