Prošlo je sad već šest i pol godina otkad je Zvonimir Srna upisao svoje prve minute u Ligi prvaka za Zagreb u kojem je do odlaska prošle godine izrastao u jednog od najboljih hrvatskih rukometaša. Lijevi vanjski s topom u desnoj ruci i jedan od najboljih obrambenih igrača Europe i svijeta lani je preselio u Montpellier, francuskog rukometnog giganta i dvostrukog - 2003. i 2018. - europskog prvaka. U međuvremenu je Srna kao ključni čovjek u koncepciji našeg izbornika Dagura Sigurdssona postao i svjetski viceprvak te osvajač europske bronce s reprezentacijom, dok se pamti posljednji Euro na kojem zbog ozljeda aduktora nije mogao igrati u završnici, pa su mu suigrači "poklonili", ujedno i posvetili osvojenu medalju u Danskoj.
Zbog svega navedenog početak sezone u kojem Zvone još nije zaigrao za svoj Montpellier izazvao je zabrinutost u našim rukometnim krugovima, no vratio se u akciju u petak, kada je njegov Montpellier u 4. kolu francuske Starlige gostovao kod Selestata. Nakon teškog tjedna u kojem su upisani porazi od Barcelone u Ligi prvaka i Nantesa u domaćem prvenstvu, Montpellier je slavio 38:30.
No, što je bilo sa Srnom proteklih mjesec dana?
- Na pripremama mi je napukla kost u stopalu, prva prognoza je bila da ću pauzirati mjesec dana, vratiti se za start sezone, ali nešto se zakompliciralo, po povratku sam osjetio bol i sve se poprilično odužilo. Bio sam dosta nervozan zbog toga, pogotovo jer sam se nadao da ću na početku ove sezone nastaviti "jahati na valu" iz posljednja dva, tri mjeseca u prošloj, kad sam počeo igrati u oba smjera i super se osjećao, igrao prilično dobro. Ali, valjda ne smije sve ići glatko, već težim putem.
Ako ćemo o tome, onda treba reći da je i dosadašnji put Montpelliera na startu sezone prilično težak. Sve je krenulo još u posljednjim danima kolovoza, kad im je PSG uzeo Superkup (21:20), nastavilo se s prvenstvenim pobjedama protiv Chartresa (41:22) i Nimesa (38:33) između kojih se ugurala i pobjeda u Bukureštu protiv Dinama (27:23), da bi uslijedili domaći porazi od Barcelone (27:28) i Nantesa (31:36).
- Raspored na startu sezone zaista je bio zahtjevan, ali ne mogu reći da smo loše ušli. Žao mi je tek što nismo uspjeli dobiti PSG jer se tu igralo za trofej, dok se sve drugo stigne ispraviti. Protiv Barcelone smo bili blizu barem boda, a protiv Nantesa smo jednostavno bili ispuhani, oni su nas zasluženo dobili. Ipak, mislim da je sve skupa dobra najava za ono što smo u stanju napraviti ove sezone, malo nam je nedostajalo da dobijemo i PSG i Barcu, klubove iz reda najboljih u Europi. Naravno, ne može biti idealno kad gubiš, ali stvari ionako nikad nisu idealne.
Što se napravilo u prijelaznom roku, kakva je ova momčad Montpelliera?
- Najveća promjena je da se umirovio Diego Simonet, klupska legenda i MVP Final Foura kad je 2018. osvojen posljednji naslov prvaka Europe. On je bio lider i organizator igre umjesto kojeg je došao Španjolac Pol Valera iz Porta, sjajan igrač kojem treba vremena da se uklopi u momčad, dok nam je stigao i Drevy Paschal iz Saint-Raphaëla, francuski reprezentativac koji po meni može postati jedno od najboljih lijevih krila. Možemo reći da smo se pojačali i zato jer nismo puno mijenjali, za razliku od prošle godine kad nas je došlo sedam, osam novih.
Kakve su ambicije?
- Ha, ovo je Montpellier, povijesno najveći francuski klub, tu su ambicije uvijek najviše moguće. Prije početka sezone smo imali sastanak s predsjednikom, koji je realan i svjestan da ne možemo baš sve osvojiti, ali jasno nam je dao do znanja da se ovaj klub uvijek mora boriti za trofeje. Lani smo uzeli Kup i Superkup, dok sam ja cijelo ljeto žalio za Europskom ligom i porazom od Kiela u polufinalu Final Foura u Hamburgu. Promašili smo šest, sedam penala u toj utakmici, u finalu je čekao Melsungen i definitivno smo imali šansu otići do kraja.
Srna je svakako u Francuskoj nastavio puniti svoju trofejnu riznicu nakon pet dvostrukih kruna u Hrvatskoj.
- To je zapravo najbolja usporedba, Montpellier je vrlo sličan Zagrebu, s tom razlikom da je ovdje konkurencija u borbi za domaće trofeje ipak "malo" jača.
Navika je definitivno nezgodna stvar, a on je jednostavno navikao osvajati pa je razumljivo da žali za svakim izgubljenim trofejom. No, posljednjih godina je tu naviku razvio i s reprezentacijom...
- Razmišljam i o reprezentaciji, kako ne, svi jedva čekamo sljedeće okupljanje početkom studenog i kvalifikacije za Euro, pogotovo Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj u siječnju. Posljednjih godina izgradilo se zaista sjajno, obiteljsko ozračje i svaki put je gušt kad se okupimo. Znam i da su nakon dvije medalje i očekivanja narasla, ali mi moramo biti mirni i sjetiti se kako nas je Egipat prizemljio prije dvije godine u Zagrebu ili kako nas je Švedska razbila na Euru, pa nismo imali pravo na krivi korak. Najbitnije je da se mi držimo skupa i kad je dobro, a pogotovo kad nije, što smo i pokazali na posljednja dva natjecanja.
Za kraj smo ostavili Zagreb, novi Zagreb pod vodstvom Hrvoja Horvata.
- Pratim ih stalno, pogledam svaku utakmicu koju mogu, i u Ligi prvaka i u PH. Imali su malo problema u pripremnom razdoblju, što nije čudno s obzirom na veliki broj novih igrača i novog trenera, ali ušli su fenomenalno u sezonu s pobjedama protiv Celja i u domaćem derbiju. Malo me i iznenadilo koliko su uvjerljivi bili protiv Nexea, očekujem puno dobrih stvari od Zagreba ove sezone - zaključio je Zvonimir Srna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....