Rukometna reprezentacija koja se u ponedjeljak okupila u Zagrebu, a zatim produžila za Split gdje se na Gripama u srijedu u 17.00 igra utakmica protiv Litve u sklopu kvalifikacija za Euro 2028. u glavnim je "crtama" ista kao ona koja je 2025. uzela svjetsko srebro, a 2026. europsku broncu. Neke su promjene ipak uslijedile kao što to u pravilu biva, a plod su činjenice da su ozlijeđeni Luka Lovre Klarica, a nakon toga i David Mandić i Matko Moslavac. "Uskočili" su i naknadno pozvani Berislav Antonio Tokić i Petar Šprem, te potpuno novo ima - mladi lijevi vanjski Tio Malović, član Celja Pivovarne Laško na posudbi u Ajdovščini.
Pozivanje široj javnosti relativno nepoznatog igrača, 194, cm visokog i 94 kilograma teškog vanjskog igrača malo je iznenađenje. Dvadesetogodišnji igrač (rođen 24. studenog 2005. u Celju), koji je ponajbolji u redovima Ajdovščine, zasad će trenirati s reprezentacijom i neće odmah zaigrati u hrvatskom dresu jer je igrao u slovenskim mlađim reprezentativnim kategorijama. Nastupao je za Sloveniju na U-20 Euru 2024., a godinu kasnije bio je članom reprezentacije na U-21 Svjetskom prvenstvu.
Za eventualni nastup u službenim utakmicama bit će potrebno razjasniti njegov reprezentativni status i ispunjavanje pravila EHF-a i IHF-a.
A tko je zapravo Tio Malović? Mladić je to koji je stasao u rukometnoj školi Celje Pivovarne Laško, ponajboljeg slovenskog kluba, u kojem je također prošao sve mlađe kategorije i izborio mjesto u seniorskoj momčadi. U mlađim kategorijama bio je kapetan momčadi koja je osvojila slovensko prvenstvo; 2024. je potpisao višegodišnji ugovor sa seniorskom ekipom.
U sezoni 2023./24. bio je član Celja u Ligi prvaka.
U obitelji nema rukometnog "pedigrea" iako mu j eotac odigrao glavnu ulogu u karijeri, a rukomet je počeo trenirati slučajno nakon što se najprije okušao u nogometu i na nagovor prijatelja prešao u rukomet.
Na spomenutom Euru 2024. igrao je protiv Hrvatske i zabio tri gola u porazu svoje reprezentacije (26:28). Iako je rano pokazao da je rukometni znalac, krajem studenog otišao je iz Celja i prešao u Ajdovščinu, koja je tada bila u drugoj slovenskoj ligi jer u Celju u tom trenutku nije imao ozbiljnu minutažu. To se odmah promijenilo u novom klubu te je Tio odigrao zapaženu ulogu u uspjehu kluba koji je izborio plasman u najviši rang slovenskog rukometa. Postao je Malović jedan od glavnih igrača Ajdovščine, posebno u napadu. Službena statistika 1. SRL pokazuje da je Malović je u prvih devet utakmica u prvenstvu zabio 42 gola. Čak devet je postigao protiv Jeruzalem Ormoža, toliki mu je bio učinak i protiv Gorenje Velenja. Postigao je i šest pogodaka u remiju protiv Škofljice.
Kako i zašto ga je Dagur Sigurðsson primijetio i poželio i uspio "preusmjeriti" iz Slovenije u Hrvatsku, objasnit će izbornik u dogledno vrijeme, a Tio će to, nadamo se, pokazati uskoro i na terenima. Razloga je bilo dosta jer je riječ o visokom i jakom igraču koji je sposoban odigrati dobre role i u obrani. Kad se ustali u redovima hrvatske reprezentacije trebao bi ostvariti svoje visoke planove. Ranije je slovenskim medijima izjavio da mu je želja igrati za neki od najboljih europskih klubova, a da mu je san jednog dana osvojiti Ligu prvaka i postati MVP-jem na nekon od najvećih rukometnih turnira.
Mlad i samouvjeren kakav jeste, na desnoj je podlaktici istetovirao stilizirani natpis "The sky is the limit". "Samo nebo je meja" pretvorit će se u "Samo nebo je granica". Bez obzira što Hrvatska na toj poziciji ima odlične igrače (Zvonimir Srna, Marko Mamić, Tin Lučin...), od viška glava ne boli...
Iako Tiova priča ne prati u potpunosti "uzorak", bilo bi lijepo da u Maloviću hrvatski rukomet jednog dana dobije novog Iztoka Puca..
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....