Povratak omiljenog hrvatskog reprezentativca: ‘Šest mjeseci nisam mogao trčati, ali bit ću onaj stari‘

Bio je članom hrvatske reprezentacije koja je osvojila srebro na Europskom prvenstvu u Austriji, Norveškoj i Švedskoj 2020., pet godina je "postio" i osvojio je nakon toga i srebro na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj, Danskoj i Norveškoj 2025., ali ga nije bilo među mladićima koji su ove godine uzeli europsku broncu u Danskoj, Švedskoj i Norveškoj. Da ga nije strefila neugodna ozljeda koljena, krasila bi i ta bronca njegove trofejne vitrine jer je od 2019. bio neizostavan član rukometne reprezentacije. Sada je opet tu. Dakako, riječ je o Marinu Šipiću, dobrom duhu reprezentacije. S obzirom na to da su ga "voljeli" i Lino Červar, poslije njega Hrvoje Horvat i Goran Perkovac, a sada i Dagur Sigurðsson, jasno je o kakvom je igraču riječ.

Čovjek koji je na SP-u 2025. golom Mađarima u Areni Zagreb u zadnjoj sekundi donio polufinale turnira, imao je dulju pauzu te ni nakon ovog posljednjeg EP-a nije bio u postavi u utakmicama protiv Švicarske. Koji je bio razlog:

- Bio sam tu na okupljanju u prosincu 2025. na pripremama, prošlo je već bilo neko vrijeme od te nesretne ozljede. Imao sam upalu stražnjeg križnog ligamenta, koja se onda zakomplicirala. Sve je skupa trajalo puno duže nego što je trebalo. Gotovo kao poslije neke operacije. Nitko od liječnika nije mogao točno odrediti koliko će trajati. Doslovno sam iz tjedna u tjedan očekivao - sad ću na teren, ali se sve uvijek prolongiralo.

Sad je Šipić potpuno spreman:

- Jesam, sad je s ozljedom sve u redu. "Mic po mic" sam se vraćao i sad sam u polufinalu odigrao konačno tri utakmice u nizu bez ikakvih problema. Protiv Basela u četvrtfinalu sam se polako vraćao, a sada protiv Winterthura sam igrao sve tri utakmice (slijedi finale sa Schaffhausenom, nap. a.). Šest mjeseci nisam mogao trčati i opterećivati nogu i nisam u najboljoj fizičkoj spremi, ali to će se brzo vratiti i bit ću onaj stari. Polako, ali sigurno vraćam se i sve će biti u redu.

Marin Šipić je jedan od onih koji se uvijek "bacaju na glavu"

GORAN MEHKEK Cropix

Šipiću je teško bilo gledati utakmice na EP-u, a nije mogao pomoći:

- Bilo mi je to jako teško gledati, a na kraju je bilo "lipo". Kad su krenule dobre igre, kad se krenulo pobjeđivati i kad je sjela nova medalja, srce mi je bilo na mjestu. Naravno, bilo mi je čudno i loše mi je bilo što nisam s njima, ali to ipak nije bilo teško podnositi jer sam dobio prvo dijete krajem siječnja. U svakom zlu neko dobro; ta situacija s koljenom mi je omogućila da budem na porodu. Bio sam prisutan na licu mjesta, to je super. Da sam bio na prvenstvu, ne bih bio s bebom.

Šipić je uzeo prvo srebro 2020., pa je uslijedio period bez odličja do 2025. A sad je, doduše bez njega, u siječnju došla druga medalja u nizu:

- U dobrom smo nekom periodu, čini mi se da svi skupa opet igramo na nekom svojem maksimumu i da smo se dobro uklopili. To je znak da svi uživamo, da smo sretni i opušteni dok igramo za reprezentaciju, jer sve to treba biti tako da bi se nešto ostvarilo na velikim natjecanjima. Takav dobar niz čini onda i mlađe igrače opuštenijima i oni daju sve od sebe. Kad vide da sve ide kako treba, onda i oni zaborave da su pod stresom i bolje im ide. Sve to vuče jedno za drugim. Sad je samo na nama da tako i nastavimo bez obzira na to tko igrao.

Slijede dvije utakmice sa Švedskom koja nas je "poderala" na EP-u na svojem terenu:

- Bili su tada bolji, ali je na kraju sve dobro ispalo nakon tog poraza. Ove utakmice neće imati takvu "težinu", ali ćemo im mi pristupiti maksimalno ozbiljno kao i svakoj. Naravno, krajnji rezultat nam i nije toliko bitan, izgubiš minus pet, dobiješ ili izgubiš minus dva... Najvažnije je da mi kroz utakmicu dobijemo ono nešto što izbornik traži, da vidimo koliko funkcionira ili ne funkcionira ono što smo zamislili kao krajnji cilj, da to možemo ispraviti kad je najpotrebnije. Najvažnije u ovakvim utakmicama su "povratne informacije".

Danac Rasmus Lauge Schmidt u borbi protiv Šipića u finalu SP-a

ANTE CIZMIC Cropix

Zadnji test reprezentacije, isto onaj bez Šipića, bili su "njegovi" Švicarci (pobjeda 34:26 i remi 35:35):

- Je, i tada mi je bilo žao što ne mogu igrati, ali što je tu je. Oni su sve bolji, postaju odlična momčad. No, i to su bile prijateljske utakmice, ne tako važne. Važno je da su i tada neki novi dečki dobili priliku da se pokažu, da vidimo što nam donosi budućnost. Bitno je da se svi skupa veselimo svim budućim utakmicama...

Do SP-a u Njemačkoj u siječnju sljedeće godine je puno vremena...

- Jako puno, tko živ tko mrtav do tada. Ja osobno nikad ništa u životu ne uzimam zdravo za gotovo. Vrijedi se boriti, igrati, trenirati; nadam se da ću se i tada izboriti da mi ime bude na tom popisu. I to je sve. Ako, pak, ne bude tako, nije kraj svijeta, nek‘ idu oni koji su najbolji jer je samo reprezentacija važna.

Zlatko Raužan bio je odličan na EP-u, konkurencija na mjestu pivota je uvijek bila, a i sada je vrlo jaka?

- Kao što rekoh, samo je konačni cilj bitan, samo je reprezentacija važna. Za svaku je ekipu u svakom sportu vrlo važno da je u igri što više kvalitetnih igrača, jer to diže konkurenciju i konačnu kvalitetu. Ja se nadam da će ih biti još i više i to na svakoj poziciji.

Uvijek pozitivni i nasmijani Marin Šipić, igrač i čovjek kakav je uvijek dobrodošao u svakoj sredini. Nakon što je igrao nogomet, rukometni put započeo je 2009. godine u Akademiji Ivana Balića i Petra Metličića, a nastavio u RK Splitu. Nakon toga igrao je za Varaždin, Nexe i Zagreb iz kojeg je 2022. prešao u švicarski Kriens iz Luzerna, klub u kojem igra i danas...