‘Nikad u životu ništa nije konačno, ali ne vjerujem da ću ponovno zaigrati za hrvatski klub‘

Jedan od najboljih hrvatskih rukometaša svih vremena, Domagoj Duvnjak, boravio je ovih dana u svojoj Slavoniji; sa svojim je Kielom igrao prvu utakmicu četvrtfinala Europske lige u kojoj je ovaj bundesligaški div pretrpio neugodan poraz od „Liliputanca” Nexe. Bila je to klasična borba Davida i Golijata, kojoj je ishod bio poput onog iz „biblijskog predloška”. Njemačka je momčad kući otišla s gorkim okusom u ustima; računaju da će se „izvaditi” u drugoj utakmici i izboriti Final Four ovog, drugog po snazi, europskog kupa.

Boraveći nekoliko dana u tom dijelu „mikrokozmosa” iz kojeg je potekao i iz kojeg se prije puna dva desetljeća otisnuo u bijeli svijet, Duvnjak nije imao vremena skoknuti doma do Đakova, no tijekom boravka u svojoj Slavoniji „Đakovo je došlo do njega” te je tijekom tih dana imao priliku pozdraviti mnoge ljude iz obiteljskog i nekadašnjeg prijateljskog okruženja te je bio glavna tema i prva persona uoči, za vrijeme i nakon utakmice. Poznata lica, stalna zapitkivanja, pozdravljanja, brzinska druženja učinili su da su mu ti dani prebrzo protekli. Bio je svojevrsna poveznica između svoje momčadi i trenera Filipa Jiche, „preko veze” je sredio trening svojoj momčadi u dvorani u Osijeku, uoči utakmice bio je srdačno pozdravljen, tijekom utakmice tretiran kao „neprijatelj”, a nakon nje ponovno jedan od onih kojeg su svi tražili. Najviše mladi navijači Nexea kojima je i dalje uzor. Poraz ga nije učinio rječitim nakon utakmice. Konačnih 33:30 za Nexe nije ga nakon utakmice učinilo previše sretnim i brzo se povukao u svlačionicu.

Potvrdio je ono što je najavio uoči utakmice, da mu momčad nije na najboljoj razini:

- Presretan sam što sam se vratio u moju Slavoniju, gdje se osjećam kao doma, jer tu i jest moj dom. Kiel je u dosta lošoj „fazi”. Prije nekoliko dana imali smo domaću prvenstvenu utakmicu s Leipzigom, koji je posljednji na tablici, a odigrali smo neriješeno. Nemamo se čime pohvaliti.

Nada da će protiv Nexea sve izgledati bolje nije mu se ostvarila. Našičani su, pak, odigrali možda i najbolju utakmicu ove sezone i „ishod je bio logična posljedica toga”. Uzvrat u Kielu ipak će odlučivati i dati konačan odgovor i Duvnjak ne sumnja da će njegova momčad nadoknaditi minus i izboriti Final Four u Hamburgu.

Luka Moslavac izašao je kao pobjednik iz dvoboja protiv Domagoja Duvnjaka

MARIN FRANOV Cropix

Da, Duvnjakova „sportska Odiseja” traje već punih 20 godina, otkad je iz svojeg Đakova otišao u Zagreb (2006. – 2009.), pa u Hamburg (2009. – 2014.) i zatim u Kiel, s kojim je četiri puta osvojio naslov prvaka Njemačke i tamošnji Kup, te Ligu prvaka 2020., koju je sedam godina ranije uzeo i sa HSV-om. Sezonu prije toga uzeo je Europsku ligu, što je „cilj koji sada želi ponoviti...”

Hoće li u tome uspjeti, ovisi i o Nexeu, a zatim nakon toga i o Melsungenu, Montpellieru, Flensburgu, Hannoveru... koji su još u igri u Europskoj ligi. Uglavnom njemačko „društvo”, a i domaćin je njemački Hamburg.

Ponovio je Duvnjak u Našicama ono što je govorio i ranije, u svjetlu činjenice da mu se karijera neumitno bliži kraju:

- Produžio sam ugovor u Kielu na još jednu godinu, kad on istekne, imat ću 39 godina. Bliži se kraj. Nikad u životu ništa nije konačno i unaprijed određeno, ali ne vjerujem da ću prije kraja odigrati sezonu za neki od hrvatskih klubova.

Tako je „Dule” govorio i kad se nakon SP-a 2025. i fenomenalnog srebra povukao iz reprezentacije. Očito ne mijenja mišljenje, a i nema neki poseban razlog. Dao je toliko toga za reprezentaciju, koja je i bez njega bila uspješna na EP-u u siječnju:

- Vjerujem da se tako i dalje može nastaviti, vjerujem da i na SP-u u Njemačkoj u siječnju sljedeće godine dečki mogu nastaviti s lijepim uspjesima. Bio sam s njima na završnici EP-a kad su osvojili broncu, doći ću im dati podršku i na sljedećem velikom natjecanju.

Duvnjak je u reprezentaciji trajao skoro dva desetljeća

ANTE CIZMIC Cropix

Bit će to baš u njegovoj "drugoj domovini" Njemačkoj, neposredno prije njegova posljednjeg zbogom igračkoj karijeri, koju će nastaviti...

- Ne znam u kojoj ulozi, ne vjerujem da ću biti trener. Naš obiteljski plan je da se vratimo u Hrvatsku jer smo se zasitili Njemačke, u kojoj smo gotovo 20 godina. Volio bih ostati u rukometu, ne nužno kao trener. Bit ću u svakom slučaju „tu negdje”, ne znam u kojoj ulozi. Rukomet je u svakom slučaju jedina prava opcija.

Reprezentacija je prošlost, uskoro će to biti i Kiel i igračka karijera; „avantura” traje puna dva desetljeća. Čak i najnaprednija verzija umjetne inteligencije dobrano bi se namučila da nabroji sve velike pobjede i teške Duvnjakove poraze. Ovaj posljednji u Našicama nije svakako najviši na ljestvici, jer ga Duvnjak u uzvratu planira anulirati. Samo jedan u nizu koji čovjeka uči da je život veliki zbroj pobjeda i poraza.

Iako mu je klupski rukomet, ponajprije Kiel, omogućio pristojan život, najdraže pobjede i najteži porazi oni su u reprezentativnom dresu. Kao što je to toliko puta ponovio:

- Poraz od Francuske u finalu EP-a 2010. u Austriji, poraz od Španjolske u finalu EP-a 2020. u Švedskoj...

"Zlatni dečko" hrvatskog rukometa s reprezentacijom nije osvojio zlato

ANTE CIZMIC Cropix

Naravno, s obzirom na to da 2009. doma, u Hrvatskoj, na SP-u nije bio u jednoj od glavnih uloga. Nije mu sigurno bilo lako ni 2008. na EP-u u Norveškoj te na oproštajnom turniru 2025. kad je također gubio velika finala...

„Zlatni dečko” hrvatskog rukometa završio je reprezentativnu karijeru bez zlata; sve je ostalo osvojio. S Kielom u završnici ove i u sljedećoj sezoni želi osvojiti još nešto i iz klupskog rukometa otići u velikom stilu. A zatim će s obitelji uživati doma u Hrvatskoj.

Doma je najljepše, tako se Duvnjak osjećao i u Našicama iako mu nije "sjeo" neugodni poraz...