Ako je suditi prema onome što je Zlatko Mateša, koji će sredinom lipnja napuniti 77 godina, napisao u priopćenju kojim podnosi ostavku na mjestu predsjednika HOO-a, a nakon 24 godine ravnanja tom ključnom institucijom hrvatskog sporta, on se na abdikaciju odlučio čim se otvorila grozna afera u Hrvatskom skijaškom savezu, koja se širila i na neke druge saveze.
Tvrdi Mateša, lukavi političar, koji se uvijek sjajno snalazio u sferama moći, kako je želio da se formalno utvrdi kako su sredstva koja je HOO plasirao prema skijanju opravdano trošena, pa kad se to dogodilo, na suspektnom Vijeću HOO-a početkom tjedna, stekli su se uvjeti da odstupi. Svjestan kako je sport u priličnoj gabuli.
Je li svjestan da on više nema energije sastavljati teško narušene odnose? Ili je pritisak koji je dolazio do njega bio prevelik? Kad se u sve umiješala i anonimna prijava u kojoj se nalazi četvrta mu supruga, Blanka, ubačena u mutnu priču baš zbog njega, je li to bila kap koja je prelila čašu?
Ili se Zlatko Mateša, a ima i takvih tumačenja, probudio u četvrtak ujutro niti ne pomišljajući da će koji sat kasnije odaslati ostavku. Ali, kad su tog jutra, nakon što je Marijan Kustić iz nogometa dao ostavku u Vijeću HOO-a koji dan ranije, isto učinili predstavnici košarke (Nikola Rukavina), rukometa (Tomislav Grahovac), odbojke (Valentina Bifflin) i vaterpola (Perica Bukić), jednostavno je shvatio da ne ide dalje...
Vlada mu je ostala bez "državnih ministarstava", pa se tu i nije naziralo neko rješenje spasa, čini se.
Iako, još tamo u ponedjeljak, nakon sjednice Vijeća, na kojoj se četiri sata udaralo ispod pojasa i bilo je poprilično mučno, Mateša je izašao ispred kamera i trabunjao o jedinstvu. Netko tko je tako mogao objasniti pred novinarima četiri sata svađanja na sjednici svog Vijeća, očito nije imao namjeru otići. Nego kupovati vrijeme i čekati da se sve zaboravi. Da se procesuira Pavlek, da padne još netko nebitan usput, možda i glavni mu tajnik Siniša Krajač, kojega se odrekao čim je prije koji dan zaključio bolovanje, pa onda opet stao uz njega na Vijeću, tko će ga znati...
Kako bilo, nakon 24 godine je Zlatko Mateša napustio Hrvatski olimpijski odbor. U koji je stigao u doba Račanove vlasti, kad je HDZ-u bilo u interesu zadržati institucije, a Mateša je kao predsjednik Hrvatskog zrakoplovnog saveza postao kandidat za predsjednika HOO-a i bio izglasan tada, kao i sedam puta nakon toga. Bez puno muke.
Posljednji put prije godinu i pol dana, što znači da mu ovaj mandat nije stigao niti na polovicu. I, teško da bi se Mateša od njega tako lako odvojio. Da je vidio neki izlaz.
Niti supruga Blanka niti Zlatko Mateša neće završiti u sudskim epilozima ovih afera, barem se tako čini. Ako je sa Sportskom televizijom sve čisto. Povlačenje je bio cilj da se zaustavi paljba. Prema njemu. Što će biti dalje, neće biti Matešina stvar.
Zlatko Mateša je u HOO stigao kao dotad najdugovječniji premijer. Doduše, bilo je to u vrijeme polupredsjedničkog sustava, po kojemu je mandatara birao predsjednik, a formalno potvrđivao Sabor. Mateša, tako, od studenoga 1995. do siječnja 2000., koliko je dugo bio premijer, nije morao nositi izbornu listu na izborima. Radio je to Franjo Tuđman.
Opet, Zlatko Mateša je HOO-u bio kandidat koji je imao najbolje reference, jer za sport je bila privilegija imati bivšeg premijera na svom čelu. Imao je Mateša i uoči rata dobar posao u INA-i, a već od 1993. bio je prvo ministar, a od 1995. premijer. Na čelu HOO-a bio je, pak, dovoljno dugo da se njegovo ime veže uz neke od najvećih uspjeha hrvatskog sporta. Osvajale su se medalje na Olimpijskim igrama, njih čak 42, u Riju smo, 2016. godine, osvojili čak deset odličja, a taj će se doseg teško ponoviti.
U tom razdoblju je Zlatko Mateša na čelu HOO-a propustio izgraditi jasan sustav financiranja sporta, a i posljednje afere nastale su zbog dosta sivih zona u fluktuaciji financija u sportu. U tim sivim zonama sustav je kreirao mamiće i pavleke, koji su se snalazili već kako su se snalazili. I sport je uvijek bio pod sumnjom.
Intencija posljednjih događanja govori kako je bilo ideja da se sve nekako gurne pod tepih, pod egidom "nismo znali", koje se još uvijek drži Miho Glavić iz Hrvatskog skijaškog saveza.
Zlatko Mateša bio je, pritom, uvijek dobar šef svojim suradnicima, uvijek nasmijan i šarmantan. Mediji su se bavili njegovim brakovima i nekim vezama koje nisu otišle tako daleko, a on se doimao kao da u svemu tome jako uživa. Pa i u slikama sa špice, s gospođama pod rukom. Predavao je po fakultetima, putovao po svijetu i živio je ugodno, takav se utisak mogao steći.
Znao je i balansirati, znao je namiriti one saveze koje je morao, dok se u tu priču nisu počeli uguravati neki sa strane. I neki "mali" savezi, uskrsli na političkoj snazi čelnika, kao što je bio slučaj s judom. A kad je nauštrb njih ostajalo manje novca za najveće saveze, za što nužno nije kriv Mateša, nego vjerojatno Krajač, krenula su suprotstavljanja, pa i podmetanja. Protekli mjeseci bili su vrlo mučni, to je jedino sigurno.
Hrvatski sport odlaskom Zlatka Mateše neće biti nužno bolji niti lošiji nego je to bio do sada. Vjerojatno će se sljedećih dana kristalizirati imena potencijalnih nasljednika, među kojima se u vidu "uličnih priča" spominju Kolinda Grabar-Kitarović i Dragan Primorac, a tu će biti lobiranja s raznih strana, posve je jasno.
Tko god prihvati upražnjeno kormilo hrvatskog sporta morat će popraviti percepciju sporta u društvu. Morat će postaviti temelje kako bi ljudi koji drmaju sportom ili sportovima ostali samo ono za što bi trebali služiti. Kao servis sportašima. A ne biti mali bogovi.
Iako to samo po sebi zvuči normalno, iako za uspostaviti takav sustav za tako što ne bi trebalo previše pameti, upravo će to biti i najteže provesti.
A rad bilo kojega "novog Mateše" ocjenjivat će se upravo na temelju toga. Promjene su u HOO-u bile nužne, ali kadrovske promjene značit će samo ako se bude promijenio ukupni smjer.
Pozicija predsjednika HOO-a jedno je časno mjesto, ali ono sa sobom nosi i odgovornost, ne samo lovorike i luksuz koji ide s time pod ruku. Ponekad i zauzimanje stava. Jasnog, čvrstog, sigurnog. U vremenima kad se sport treba boriti. I pokazati zašto je on vrijedan.
Sport, ne funkcije u sportu.
Era Zlatka Mateše na dosta tih pitanja nije pronašla odgovore, a možda ih nije niti tražila. Tako to dalje ne bi trebalo ići.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....