Jedan, jedini i neponovljivi, veliki Tadej Pogačar. Na 113. izdanju Tour de Francea, od Barcelone do Pariza, slovenski je biciklist pokazao neviđenu dominaciju i osvojio svoj već peti naslov na najprestižnijoj svjetskoj utrci. Mladić rođen u Komendi pokraj Ljubljane izjednačio se time s najboljima u povijesti – s Francuzima Jacquesom Anquetilom i Bernardom Hinaultom, Belgijancem Eddyjem Merckxom i Španjolcem Miguelom Indurainom.

Vozač najbolje svjetske momčadi UAE Team Emirates XRG pritom je slavio na čak pet od osam najtežih planinskih etapa prve kategorije te je proveo čak 18 dana u žutoj majici vodećeg u ukupnom poretku. I u tom se segmentu približio najboljima, obukavši “maillot jaune” 71 put otkako je ušao u svjetsku elitu. Treba prestići još samo Bernarda Hinaulta (75 dana) i Eddyja Merckxa (96), i ne treba sumnjati da će u godinama koje dolaze prestići i velikog Belgijanca.

Merckxova impresioniranost

- Ne mislim da će se on zadovoljiti samo izjednačavanjem sa mnom i ostalima. Uskoro će srušiti naš rekord po broju pobjeda na Touru. Još od početka njegove karijere bilo je jasno da posjeduje izniman talent. Iako, iskreno govoreći, nisam očekivao da će tako impresivno voziti uspone... - rekao je Merckx uoči Toura.

Pogačar je na Touru navikao voziti u žutom

LOIC VENANCE Afp

Kakvo mišljenje o Pogačaru ima, Merckx je potvrdio usporedbom Slovenca i svojeg sunarodnjaka Remca Evenepoela (Red Bull-Bora-Hansgrohe):

- On je “najbolji među smrtnicima”...

Slovenac se dominantnim nastupom s novih pet etapnih pobjeda, i u toj kategoriji sasvim približio rekordu od čak 35 koje je od 2008. do 2024. ostvario Britanac Mark Cavendish. Dvadesetsedmogodišnjak ih ima sada 26 te će sigurno prestići ponovno Eddyja Merckxa (34) i Bernarda Hinaulta (28).

Najveća pobjeda na Touru dosad

Nakon što je u prve dvije etape u žutom bio njegov najveći konkurent Jonas Vingegaard (Visma–Lease a Bike), i sam osvajač dva izdanja Toura 2022. i 2023., koji je u nastavku utrke pao, slomio ključnu kost i morao odustati, Pogačar je uzeo žutu majicu; sljedeće dvije etape oblačio ju je Torstein Træen (Uno-X Pro), a zatim je Pogačar u 6. etapi s ciljem na Gavarnie-Gèdreu uvjerljivo slavio, uzeo žutu majicu i nije je ispuštao do kraja utrke.

Mnogi kroničari biciklizma tada su počeli ponavljati sintagmu da je u potpunosti “ubio biciklizam” jer je otklonio svaku neizvjesnost. Naravno, zbog toga i zbog loše “reputacije” ovog sporta odmah su se javili dežurni kritičari i počeli spominjati doping, no Pogačar je u potpunosti čist.

Od čega je sazdan i za što je sposoban Pogačar je naročito pokazao kad je slavio u 19. etapi, voženoj od Gapa do vrha uspona na mitski Alpe d’Huez u dužini od 127,9 kilometara. Tada je slavio sa šest sekundi prednosti u odnosu na drugog, Francuza Lennyja Martineza (Bahrain Victorious), odnosno devet sekundi ispred trećeg – Ekvadorca Richarda Carapaza (EF Education–EasyPost). Martinez i Carapaz početkom zadnjeg uspona, 13,8 km dugog Alpe d’Hueza, imali su više od tri minute prednosti u odnosu na Pogačara. Tad je on krenuo u nezadrživi napad, prestizao je sve vozače koji su se nalazili u bijegu koji se odvojio od pelotona u ranoj fazi etape.

Jedinstveni dosezi

Pogačar je zadnju trojicu bjegunaca – Martineza, Carapaza i Amerikanca Seppa Kussa (Visma–Lease a Bike) – uhvatio oko dva kilometra prije cilja. Na kraju mu je izmjereno vrijeme od 35 minuta i 27 sekundi od početka uspona na Alpe d’Huez do vrha, čime je postavio najbolje vrijeme u povijesti na ovom usponu koji je u itineraru Toura od 1952. godine. Time je za čak dvije minute i osam sekundi popravio dosadašnji rekord koji je od davne 1997. držao Talijan Marco Pantani. Postao je tek drugi vozač u povijesti koji je trijumfirao na Alpe d’Huezu u žutoj majici – prije njega to je uspjelo samo Britancu Geraintu Thomasu 2018. godine.

Legendarni Eddy Merckx smatra da će Pogačar srušiti sve rekorde

ANNE-CHRISTINE POUJOULAT Afp

Kad je Pogačar u pitanju, rekordi padaju jedan za drugim... Kako sada stvari stoje, nastupit će i na ovogodišnjoj Vuelta a Españi u nastojanju da postane tek deveti vozač u povijesti koji je osvojio sva tri Grand Toura. Dosad je to uspjelo samo Jacquesu Anquetilu, Feliceu Gimondiju, Eddyju Merckxu, Bernardu Hinaultu, Albertu Contadoru, Vincenzu Nibaliju, Chrisu Froomeu i Jonasu Vingegaardu. Pogačar zasad nije “pucao” na tu kategoriju, Vuelta mu nije bila na listi prioriteta, iako bi je sasvim sigurno dosad već osvojio. S pet osvojenih Toura i Girom iz 2024., kad je u istoj godini uzeo i Tour i Giro, Pogačar se lagano približava najboljima. Možda već u rujnu osvoji i Vueltu.

Hat-trick za povijest

I po tom je pitanju rekorder Eddy Merckx imao nešto za reći:

– Ako je to netko sposoban učiniti – osvojiti tri velike utrke, Tour, Giro i Vueltu u istoj godini – onda je to on...

To još nikome nije pošlo za rukom, možda se “Pogi” uskoro odluči i na takav “iskorak”... Ionako mu je želja osvojiti sve što je moguće.