Aktualna vlast u gradu Zagrebu opetovano se voli hvaliti silno velikim ulaganjima u sportsku infrastrukturu. S tvrdnjama tipa da se "ovoliko nije gradilo, izgrađivalo i uređivalo još od Univerzijade 1987. godine". Dom sportova, bazen u Španskom, stadion u Kranjčevićevoj, pa će onda kao nakon toga navodno i maksimirski stadion... Puno najava, bombastičnih obećanja, samoreklamerstva, ali istina je malčice drukčija. Pa, i ne baš malčice. Idemo za početak od Doma sportova, ali i famoznog bazena Špansko.
Dom sportova je do izgradnje Arene u Laništu bila najveća sportska dvorana u Zagrebu, pa i Hrvatskoj. No, silno dotrajala, izgrađena davne 1972., nefunkcionalna. Vapila je za... obnovom? Ne, dame i gospodo, ona je bila savršeno podesna za rušenje! I na istom mjestu izgradnju nove, višenamjenske dvorane u kojoj ona najveća ne bi trebala biti kapaciteta većeg od 5000 do 6000 gledatelja. No, vladajući u Zagrebu su imali drukčije mišljenje, te su držati da se dotrajalo i vremenom pregaženo može obnoviti. I krenuše oni obnavljati. Bio je srpanj 2024. Pompozno je tada aktualni gradonačelnik objavio početak radova.
- O obnovi Doma sportova se govori već 20 godina i izuzetno sam ponosan što smo mi ti koji napokon to i realiziramo - rekoše tada, prije više od dvije godine, gradonačelnik.
Radovi su podijeljeni u tri etape. Prva etapa je podrazumijevala novi krov, te sanaciju dvorana 1, 3 i 4. Rok za završetak radova 18 mjeseci i 30 milijuna eura. Tako gradonačelnik Tomašević reče.
Prošlo je debelo 18 mjeseci, prošle su i pune dvije godine i još nešto sitno, ali još ništa od kraja etape 1. Radovi kasne, cijena je već dvaput povišena, potpisan je u ožujku ove godine i aneks ugovora pa je cijena u ovom trenutku već narasla do 41,2 milijuna eura s PDV-om. Bez kraja prve etape, nema početka druge etape koja je trebala trajati 6 mjeseci, a u kojoj ide rekonstrukcija dvorane 2. Tu tek nastaje problem.
Grad Zagreb je u siječnju ove godine raskinuo ugovor s izvođačem radova (tvrtka Bridge&Anchor) planiranim za etape 2 i 3, a zbog zamjene inženjera gradilišta. Ova tvrtka je u priopćenju za medije u veljači ove godine najavila i zaštitu pravnim putem. Pojednostavljeno, sve će to završiti na sudu, a kada znamo kako i koliko su naši sudovi ažurni... Grad Zagreb kani novim javnim natječajem objediniti radove za etape 2 i 3, a što bi moglo biti najmanje 50 milijuna eura po mišljenju tvrtke Bridge&Anchor.
Iz Grada Zagreba i dalje uvjeravaju da će svi radovi biti okončani do 2028., ali budući da se već sada silno kasni, možemo zaboraviti na spomenutu godinu kao konačnu. Pače, iz kuloarskih krugova ZG klubova korisnika Doma sportova, dolazi rok tek 2030.
Usput, kontaktirali smo neke od klubova koji su nekoć "stanovali" u Domu sportova. Njima se sve proteklo vrijeme nije javio nitko od nadležnih u Gradu ne bi li ih izvijestio kada mogu očekivati useljenje. Što je podatak koji bi im mogao biti vrlo važan, ne! No, poslovično se već iz Grada ne javljaju ni novinarima.
Ovaj je novinar uputio dopis s pitanjima na temu Doma sportova 27. kolovoza uredu gradonačelnika, zatim odjelu za odnose s javnošću, pa i Gradskom uredu za izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i obnovu. Ni slova! Opet, ništa čudno jer smo uredu gradonačelnika i nadležnim gradskim tijelima prije 10 mjeseci dvaput postavili pitanje glede nedostatka ulaganja u zagrebački hipodrom. Jednostavno, ne odgovaraju. Ne da ne odgovaraju novinaru, nego ne odgovaraju javnosti! Građanima Zagreba!
U četvrtak, 3. rujna u podne obišli smo Dom sportova pokraj kojeg i inače prolazimo minimalno jednom tjedno. Strojeva nema osim jednog ovećeg, parkiranog duže vrijeme u hladu. Kratko vrijeme, 5-6 minuta čuli smo brusilicu negdje u potkrovlju, a u 12.06 sati četvorica radnika su izašla, bit će na odmor. Definitivno većih radova ondje nema. Toliko o "kapitalnom sportskom projektu Grada Zagreba". Koji košta sve više, a radovi debeo kasne.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....