Još uvijek zadihan i ozaren u licu, netom što je "sišao sa sedla" u Novalji, mladi hrvatski biciklist Nicolas Gojković burno je s najbližom rodbinom i brojnim prijateljima proslavio najveći uspjeh u karijeri. Mladi zadarski vozač, član ljubljanske momčadi Pogi Team Gusto, zauzeo je fenomenalno drugo mjesto u etapi CRO Racea voženoj u srijedu od Biograda na Moru do Novalje. U etapi u kojoj ga je u grupnom završnom sprintu nadvisio samo Danac Carl-Frederik Bevort, Gojković je ispisao najljepšu stranicu svoje obećavajuće karijere. Time je Gojković, vozeći upravo u svojem kraju (etapa je prolazila pored njegovog Zadra), još jednom potvrdio ono što se znalo i ranije - da je sposoban za velike stvari u karijeri.
- Ovo mi je sve, nešto najviše u dosadašnjoj karijeri, posebno jer je ostvareno na cestama na kojima sam biciklistički odrastao. Tu sam u svakakvim uvjetima dan i noć trenirao. Ovo je moj već treći CRO Race i sad sam konačno ostvario ono što sam sanjao. Ovo mi je najbolji rezultat u karijeri, potvrdio sam da mogu i da sam konkurentan najboljima, to mi je dodatna velika motivacija...
Nicolas je svoj najbolji dosadašnji rezultat ostvario baš tamo gdje je priželjkivao:
- Svi su mi došli pružiti podršku, majka Janja, brat Oliver i očuh Istok. Svi su mi prijatelji ovamo, svi oni su došli s kojima sam trenirao. Još se borim za ugovor u nekoj profesionalnoj ekipi jer je Pogi kontinentalna ekipa. Trebam svoju kvalitetu potkrijepiti novim dobrim rezultatima i onda se nadam na temelju toga potpisati pravi profesionalni ugovor. Velika je to stvar i za hrvatski biciklizam, svaki dobar rezultat nekog od naših vozača velika je stvar za naš biciklizam.
Relativno nepoznati Nicolas iskoristio je ovaj uspjeh da ispriča svoju priču:
- Majka mi je Poljakinja i rođen sam u Varšavi, ali je tata Hrvat i kad sam imao četiri godine, 2008., preselili smo se u Zadar. Tad je počela moja zadarska priča, tu sam išao u vrtić, u osnovnu i srednju školu, tu su mi svi prijatelji. Pošao sam bratovim stopama, Oliver je bio kadetski prvak Hrvatske, on je godište Frana Miholjevića i s njim se stalno "ganjao". Ja sam dvije godine mlađi. Sjećam se jedne anegdote; ja sam bio U-13, brat i Fran U-15 i oni su se na jednoj utrci odvojili, a samo sam ih ja kao najmlađi pratio. Išli su u bijeg, ja sam ih ulovio, a kad se Fran okrenuo, rekao je iznenađeno - vidi - tu je "mali Oli." Tad smo i Oliver i ja uzeli titulu prvaka Hrvatske, svaki u svojoj kategoriji. Kad sam ušao u juniore, potpisao sam za najbolji talijanski juniorski klub sa sjedištem u Bergamu. Tamo sam se preselio, ali sam išao u srednju školu doma, u MIOC u Zadru. Dvije sam godine bio u Italiji, vratio se na pola godine u BK Zadar, zatim otišao u Adriju u Sloveniju i u konačnici u Pogi gdje sam sada...
Gojković je prije CRO Racea imao turbulentnu sezonu:
- Sezona je bila pravi "roller coaster". Na startu sam bio u odličnoj formi. Na prvoj sam utrci na Trofeju Umag pao preko volana i udario bradom u asfalt. Slomio sam čeljust, imam lijepu uspomenu na taj pad i ožiljak. Nije bilo, srećom, pomaka kosti pa sam se brzo vratio bez operacije. Mirovao sam samo četiri tjedna i jeo kašice, ali sam za 25 dana otišao na novu utrku. Tada je ispred mene pala jedna grupa vozača i ja preko njih. Trener mi je prije toga rekao da iznimno smijem startati, ali da ne smijem pasti na glavu - i ja sam pao na ruku i imao gadnu otvorenu ranu, ali, srećom, bez prijeloma. Udarac sam primio samo laktom.
Slijedilo je opet mirovanje i izgradnja forme iz temelja. Planski smo za ovu utrku ciljali formu. Nakon toga mi slijedi EP. Tamo će biti teško; očekujem "razbijenu" utrku, ali ako se peloton opet polovi, favorit sam za medalju. Ja sam sprinter puncher. Jako sam eksplozivan za sprint, ali sam relativno dobar i u brdima i mogu izdržati selekciju.
Nicolas je rastao uz Frana Miholjevića, učio od starijih vozača, ali je dijelom ostao vezan za Poljsku:
- Kako smo i Poljaci, brat Oliver i ja smo cijelo djetinjstvo gledali odlične poljske vozače Rafała Majku i Michała Kwiatkowskog. Danas sam fan Tima Merliera, koji je ponajbolji sprinter na svijetu. Sviđa mi se i Paul Magnier koji je iz iste ekipe, a njega sam dobio sada u Novalji. Naravno, Tadej Pogačar mi je prvi idol. Bili smo u njegovoj Komendi na njegovoj utrci i pravo je čudo što je taj predivan čovjek napravio u svojem rodnom mjestu. Nevjerojatan je, on svijetom širi predivnu energiju. On je "patron" biciklista i ne mislim da kvari ovaj sport što govore mnogi jer uvijek pobijedi kad god se pojavi na nekoj utrci. Ne možete ni zamisliti boljeg čovjeka, to je Pogačar.
Razgovor s Nicolasom "kvarili" su brojni njegovi zadarski prijatelji "čestitari" te je nekoliko riječi o bratu rekao i Oliver:
- "Lud" je u glavu, svaka mu čast. On govori okolo da sam mu ja uzor, no on je poseban. Količina odricanja koju on pokazuje je nevjerojatna. Posvećen je, nenormalno. Ja inače ne kupujem sladoled pred njim jer je onda njemu teško jer ga i sam ne smije pojesti. Svaka mu čast, ovo mu je najveće postignuće. Znali smo da on to ima u nogama i glavi, ali je trebalo pričekati da se dogodi. Sprinterske su završnice kaotične i teško je izboriti se za mjesto, a on je uspio. Ovo mu može promijeniti karijeru. Da ode dalje i više. Sve je govorilo da on to može i to je sad i pokazao nakon onako teške sezone. Spremao se uporno pa je završavao u bolnici. Za ovaj sport moraš biti lud nakon takvih padova, moraš gristi i ustrajati... Moj prijatelj Fran Miholjević znao ga je zvati "malim Oliverom", no on je "veliki Nicolas"...
Zaista je emotivno bilo slavlje obitelji Gojković i njihovih prijatelja u Novalji i za nadati se je da Nicolas tijekom CRO Racea može postići još neki zapažen rezultat. Kad je "karavana" Utrke kroz Hrvatsku već odmakla prema Krku gdje je bio start treće etape, punih sat vremena nakon cilja u Novalji, na izlasku iz grada ugledali smo Gojkoviće u parku. Nicolas je ležao na travi, a Oliver mu je istezao mišiće. Majka je sjedila pored njih. Što je bilo, zašto niste krenuli prema Krku, pitali smo ih?!
- Čekamo antidopinški test, odgovorio je Nicolas. Dobacili smo mu u šali - eto, znali smo da si dopingiran kad si bio toliko dobar. Nicolas se pomalo djetinje zbunio: "Neeee!!! Nisam dopingiran!!!"
Kad smo mu gestama i riječima pojasnili da je riječ o šali, lecnuo se, a zatim i sam nasmijao i brzo reagirao:
- Ljubav moje obitelji je moj doping...
Bilo je to vidljivo na svakom koraku tog popodneva u Novalji... Bravo za Nicolasa Gojkovića, koji će sigurno hrvatskom biciklizmu donijeti još puno lijepih rezultata. Bravo i za njegovu obitelj koja mu je neizmjerno velika podrška...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....