U četvrtak ujutro, na zagrebačkom Krematoriju, okupilo se mnoštvo ne bi li se posljednji put poklonili nekome tko je tu bio uz nas oduvijek. Uz svoju obitelj i prijatelje, uz našu redakciju, uz rukomet i uvijek, baš uvijek, uz čitatelje. Bio je drugačiji, bio je svoj, bio je ljudina i vulkan emocija. I ogroman profesionalac. Bio je jedna epoha i utjelovljenje jednog sporta, koji nikada ne bi bio opisan na način na koji jest da tu nije bilo njega.
Ovih dana, u kojima nikome od nas koji su imali povlasticu živjeti uz njega nije lako, nećemo otići dalje od toga kako smo tužni i poraženi. Obitelj je, naravno, najviše izgubila. Ne možete pojmiti koliko smo izgubili mi u redakciji. I koliko je izgubio rukomet.
U četvrtak ujutro bili su tu svi koji su mu nešto značili i kojima je on nešto značio. Njegovi najbliži, ali i rukometaši svih generacija, kao i novinari svih generacija. Nekako se poklopilo da je ispraćen na Svjetski dan sportskih novinara, nekako se poklopilo da smo se pozdravili s jednim od nas koji se usudio, nekada davno, kladiti na sebe i koji je itekako zaslužan za to što je jedan sport u Hrvata postao institucija.
Svaki siječanj u kojemu podivljaju emocije i kada ništa nije važno osim rukometa, svaki siječanj bila je Pindrina pobjeda. Onoga trenutka kad se počelo ponavljati, kad je nastupila majka svih vrijednosti u sportu, a to je kontinuitet, Pindra je shvatio da samo treba upozoravati da se negdje sva ta emocija ne pogubi putem i da nam svima to postane normalno.
Jer, znao je to on jako dobro, svijet je postajao sve brži i vrijednosti su se počele gubiti u trenu, a s njim i s njegovim sportom nitko se nikada nije smio zafrkavati.
I neće. Budi bez brige.
Kao što se nitko neće dati zafrkavati s poslom kojega si ti tako predano radio i o čijem smo profesionalizmu samo mogli učiti. I tu budi bez brige. Žilavi smo mi.
I nema uopće spora da ti je obitelj na mjestu. Supruga i sin, sve je to super, snaha je odlična. Sve će to biti kako treba biti. Kako si ti to negdje skicirao.
Malo tko ovih dana nije pustio suzu i, premda smo svi u dobrim godinama, nijedan odlazak nije teže pao. Barem u nekom trenutku svatko se od nas raspao. Dok nije shvatio da si otišao u miru.
Sve si napisao, sve si posložio, sve si ostavio kako si to želio. Mogao si biti spokojan. I nema šanse da te zaboravimo, kako možemo? Kad se želimo nasmijati, sjetit ćemo se. Iako, nitko neće moći ispričati foru kao ti, jer ti si bio majstor. Borac iz Banje Luke. Nitko neće moći ni poderati danske suce kad to nitko ne očekuje, nitko kao ti. A znaju oni zašto, je li tako?
Bok, Pindra, Pina, Dražene. Tu smo i dalje. Da bude kako si ti to želio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....