Svatko tko je imalo blizak svijetu profesionalnog biciklizma upoznat je s „likom i djelom” Tadeja Pogačara, trenutačno i već godinama najboljeg biciklista svijeta. Slovenac je dosad uzeo četiri naslova na najvećoj svjetskoj utrci Tour de Franceu, a na dobrom je putu da to ostvari i rekordni peti put te se izjednači s „velikom četvorkom” Jacques Anquetil, Eddy Merckx, Bernard Hinault, Miguel Induráin. Oni koji su nešto površniji u tom svijetu možda će znati da su vozači momčadi UAE Team Emirates – XRG na svjetskoj rang-listi najbliži; Pogačarov najžešći konkurent Jonas Vingegaard, danski vozač momčadi Team Visma, koji je na ovogodišnjem Touru doživio pad i slomio ključnu kost te je Pogačara ostavio bez ključne konkurencije, te njegov suvozač, Meksikanac Isaac Del Toro.
To je trenutačni svjetski vrh, trojac koji je vodeći na UCI-jevoj rang-listi, a neposredno do njih je belgijski biciklist Remco Evenepoel koji vozi za momčad Red Bull – BORA – hansgrohe. Nakon što je, nažalost, otpao Vingegaard, u jedinog konkurenta ovog Toura Pogačaru se prometnuo upravo Evenepoel koji je slavio upravo u toj etapi u kojoj je otpao Danac. U završnom dijelu etape Belgijanac je ostao sam u „troboju” u ciljnoj liniji s Pogačarom, koji je pokušavao svom kolegi Del Toru pomoći da osvoji etapu. Kao što to ponekad biva, Belgijanac ih je izigrao u završnom sprintu i slavio na usponu na Plateau de Solaison. Do te etape ukupno petoplasirani, Evenepoel je pretekao nesretnog Vingegaarda, koji je otpao iz karavane, ali i Francuza Paula Seixasa. Bonifikacija koju je Belgijanac dobio skinula mu je samo četiri sekunde zaostatka za Pogačarem, koji je ostao nedodirljiv na punih pet minuta prednosti.
Dva dana kasnije belgijski 26-godišnjak bio je najbrži i na kronometru; bio je 28 sekundi brži od slovenskog asa te je smanjio prednost na 4:32 minute. Evenepoelu je to bila 76. pobjeda u karijeri, od čega 26 na kronometrima i treća u ovoj disciplini na Touru.
Ipak, ne dogodi li se nešto stvarno nepredviđeno, Pogačar će slaviti u ukupnom redoslijedu i trijumfalno proći kroz cilj na Champs-Élyséesu, iako predstoje još dvije etape s ciljem na kultnom Alpe d’Huezu. Evenepoel i njegova momčad učinit će sve da pomrse račune Pogačaru, iako tako nešto nije previše izgledno. Belgijski biciklist dosad je osvojio Vuelta a Españu, trostruki je svjetski prvak u kronometru iz 2023., 2024. i 2025., te olimpijski prvak iz Pariza 2024. i u cestovnoj utrci i na kronometru, na kojima Pogačar nije nastupio zbog umora nakon osvajanja prošlog Toura i Giro d’Italia.
Remco je, inače, sin bivšeg biciklista Patricka Evenepoela, a započeo je sportsku karijeru kao nogometaš. Bio je veznjak u mlađim uzrastima Anderlechta i PSV-a Eindhovena, a igrao je i u belgijskim mladim reprezentacijama. Nakon prelaska u biciklizam 2017., dominirao je u juniorskoj konkurenciji osvojivši cestovnu utrku i kronometar na SP-u u cestovnom biciklizmu 2018. Odlučio je preskočiti kategoriju do 23 godine i postati profesionalac 2019. u momčadi Deceuninck–Quick-Step (danas Soudal–Quick-Step). U debitantskoj profesionalnoj sezoni postao je najmlađi pobjednik utrke iz serije UCI WorldTour trijumfom na utrci Clásica de San Sebastián u dobi od samo 19 godina.
Prava je šteta što nikad nećemo saznati koliko bi Evenepoel, da je ostao u nogometu, bio uspješan kao suigrač Romelua Lukakua, Kevina De Bruynea, Charlesa De Ketelaerea i ostalih belgijskih nogometnih reprezentativaca, koji su pokazali odlično lice na netom završenom SP-u na kojem su tek u četvrtfinalu ispali od kasnijih prvaka, Španjolaca.
Kao nogometaš, Evenepoel je igrao kao defenzivni vezni i lijevi bek. U jednom je trenutku slovio za jednog od najperspektivnijih belgijskih talenata te je upisao devet nastupa za belgijske reprezentacije do 15 i do 16 godina. Premda je i sam kasnije priznao da „nije imao najbolju tehniku”, isticao se izdržljivošću i liderskim sposobnostima te je bio kapetanom Anderlechtovih i belgijskih mladih momčadi. Tada je pokazao i talent za trčanje. Sa 16 godina, bez ikakvih priprema, nastupio je na polumaratonu u Bruxellesu – trčeći dan nakon nogometne utakmice – i zauzeo 13. mjesto. Nakon što je tijekom jedne utakmice pretrpio prijelom zdjelice, karijera mu je krenula silaznom putanjom i Anderlecht ga je 2016. otpustio. Prešao je tada u Mechelen, klub koji mu je nakon šest mjeseci bio spreman ponuditi profesionalni ugovor, no on se odlučio u potpunosti posvetiti biciklizmu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....