Misle da će ‘ja nisam znao‘ biti dovoljno? Problem je sustav koji dozvoljava Mamiće i Pavleke

Trajalo je to više od četiri sata, da bi se nakon svega ukazao Zlatko Mateša te kazao kako je sve u HOO-u čisto. Čim je napustio bolničko liječenje, koje se poklopilo s otvaranjem slučaja Vedrana Pavleka, koji je, pak, zamračio trideset milijuna eura, Mateša je pronašao medij kojemu bi objasnio da je on u HOO-u samo volonter, pa je sve moguće nepravilnosti svalio na odgovornu osobu, Sinišu Krajača, svoju desnu ruku.

Nije frajerski, ali Mateša je odigrao previše igara u svojem životu da ne bi svjesno ušao u još jednu.

I sazvao je svoju Vladu, nakon što je HOO bio zavijen u šutnju, valjajući se po medijskom blatu koje je tražilo ostavke. Svakako Krajačevu, u konačnici vjerojatno i Matešinu. I čišći sport, što je važnije od ostavki, koje su, bile one i nužne, na koncu samo, ne nevažan, ali perceptivni faktor.

Vrijeme do sjednice Vijeća HOO-a potrošeno je ne bi li se provjerila dokumentacija prema kojoj je sav novac koji je otišao u Hrvatski skijaški savez s računa HOO-a bio opravdano iskorišten. I Mateša, a očito i Krajač, time su naumili skinuti sa sebe svu odgovornost.

Loptački savezi, velika petorka hrvatskog sporta, imali su neki plan staviti Krajačev mandat na dnevni red, ali definiranje sjednice bilo je u rukama onih čiji se imperij tresao.

Zlatko Mateša očito je naumio skinuti sa sebe svu odgovornost

DRAGAN MATIC Cropix

I dok je Zlatko Mateša trabunjao ispred TV-kamera o bratstvu i jedinstvu, dok je iza sebe postavio gospođu Đinović, kojoj je bilo vidno neugodno, kako samo u ovoj situaciji može biti istinskim sportašima, a ova je, kao gospođica Matić, bila i europska, svjetska i olimpijska prvakinja, Marijan Kustić, koji je ranije napustio Vijeće HOO-a, već je obznanio kako se povlači iz ovog tijela te zahtijeva izvanrednu sjednicu Skupštine HOO-a.

Kustić je tu predstavnik nogometa, druge galaksije za sve ostale sportove, i ima vrlo komotnu poziciju da ne mora nužno živjeti od onoga što mu prebaci HOO. Iako, i tu dobro stoji.

Dakle, na sjednici Vijeća HOO-a Mateša i Krajač postupili su jednako kao Hrvatski skijaški savez kad se cijela afera pojavila. Kupili su vrijeme, nadajući se kako će se smiriti bura i po dobroj će se hrvatskoj navadi sve zaboraviti.

Ali, ovo nije takav slučaj. Niti je ovo takvo vrijeme. U današnjem svijetu ipak mnogo toga ovisi o percepciji, a ona je trenutačno očajna kad je sport u pitanju. I promijeniti smjer nužno je iz pozicije najmoćnijih ljudi hrvatskog sporta. Ne radi se tu, na kraju dana, samo o opravdanom korištenju državnog novca, radi se tu i o smjerovima dotoka novca za razna natjecanja, pa čak i evente koje organizira sam HOO. Radi se tu i o projektima televizija. Puno je ovo šira tema od toga da se xy svota koja je stigla u skijanje opravda s fakturom nekog hotela u Alpama u kojemu su smješteni sportaši.

Radi se o sustavu u kojemu je bilo dovoljno sivih zona da se pod krinkom sporta može provući i nešto što sa sportom nema, niti bi trebalo imati, nikakve veze.

I premda je Vedran Pavlek kreirao sustav po svojoj mjeri, kao što je to prije njega radio Zdravko Mamić, obojica su to bili u stanju zato što su im sustavi sporta isto omogućavali.

Siniša Krajač kupuje vrijeme, kao i Zlatko Mateša

TOM DUBRAVEC Cropix

O tome je riječ. I to je onaj dio ove afere koji se mora popraviti, a nitko nije toliko naivan da vjeruje kako će ga do kraja pročistiti novi okvir koji gura Ministarstvo turizma i sporta, a prema kojemu bi savezi, kao što čine lokalne samouprave, trebali u real-timeu transparentno obznanjivati svako svoje plaćanje. To će pomoći, to je dobro, ali...

...ostat će i dalje ona siva zona. Ona u kojoj su u Hrvatskom olimpijskom odboru članovi savezi iz neolimpijskih sportova ili županijski sportski savezi, kako bi u mašineriji bilo dovoljno ruku za ideju vodstva.

Kad je HOO stao na noge, osnivanjem hrvatske države, bio je to ured od nekoliko ljudi. Danas je to srednje poduzeće, a svako je takvo, zna to profesor Mateša, koje ima više od pedeset zaposlenih. Niti to nije dovoljno pa se outsoursa sve što treba i ne treba, pa i organizacija Velikog dana hrvatskog sporta, preko jedne firme iz Pule.

Onda se dogodi afera koja sve okrene. Afera nakon koje, zamislite tog apsurda, jedan od članova Vijeća HOO-a, predsjednik suspektnog Hrvatskog skijaškog saveza, Miho Glavić, godinama u fotelji nema pojma da je iz njegova saveza nestalo trideset milijuna eura. I nije mu problem to ponoviti više puta. Pa i na sjednici Vijeća HOO-a.

Realno, samo oni s glavama u pijesku mogu pomisliti da će obranom, "ja nisam znao", ostati gdje su i bili.

Ili je to "novo normalno"? Pokušao je Glavić. Pa je prošlo, barem za sada. Sada to rade Mateša i Krajač. Po uzoru na Glavića.

Što je sljedeće? Da Zlatko Dalić kaže kako on nije znao za popis igrača za SP?

Dajte ljudi, budite ozbiljni. I ne radi se tu o imenima, već o funkcijama koje brane dignitet institucija. Radi se tu o integritetu sporta. O tome da sutra treba netko iz privatnog, a ne javnog sektora, odlučiti iznova financirati sport.

I sportaše. A ne foteljaše. A sustav koji je skrojio Mamiće i Pavleke baš je patentirao taj model, kako je to jednom rekao jedan od nekadašnjih čelnika, "živjeti uz sport, ali od sporta".