‘Nismo napravili igračicu svjetske klase još od Samante Fabris, to nas sve zajedno čini krivcima‘

U tjednu u kojem su mladostaši osvajanjem prvenstva osigurali dvostruku krunu, imali smo priliku razgovarati sa sportskim direktorom HAOK Mladosti, Darkom Antunovićem. Nismo pričali o osvojenom prvenstvu i velikom zadovoljstvu koje itekako, i više nego zasluženo, osjećaju svi oni koji na bilo koji način participiraju u Mladosti.

Razgovor je išao u smjeru stanja u hrvatskoj odbojci, jer više nas je zanimalo ono što će biti sutra nego ono što je danas. Nažalost, u našem sportu, pa tako i u odbojci, uglavnom se premalo razgovara o sutrašnjici. Prekaljeni Antunović nije skrivao nezadovoljstvo po tom pitanju.

- Nikako nisam zadovoljan pozicijom hrvatske reprezentacije, mi smo genetski predisponirani za sudjelovanje na velikim natjecanjima, pogotovo djevojke, jer su visoke i talentirane. Trenutno nismo na toj razini na kojoj smatram da bismo trebali i mogli biti, samim time ne mogu niti biti zadovoljan.

Iako se fizičke prednosti ne mogu negirati, pitanje je zašto se onda hrvatska reprezentacija već godinama ne pojavljuje na svjetskoj sceni.

- Za to smo krivi svi mi, pa mi nismo napravili igračicu svjetske klase još od Samante Fabris, cijeli sustav se treba zapitati zašto se to dogodilo.

Međutim, mora se priznati kako djeca danas dolaze puno lošije motorički razvijena za razliku od ranije, što potvrđuje i sam Antunović.

- Danas je za napredak koji ste prije mogli postići za godinu dana potrebno otprilike tri godine. Nerijetko se dogodi da djeca ne mogu niti uhvatiti loptu kada tek počnu trenirati.

Očito je onda i sam proces stvaranja igrača svjetske klase danas dosta zahtjevniji. Dobra stvar je što, po riječima glavnog čovjeka najboljeg hrvatskog kluba, interesa za odbojku ne manjka, pogotovo kad je riječ o djevojčicama.

- Samo se u naš klub godišnje upiše više od 300 djece, još su tu i ostale škole odbojke poput Dinama i Olimpika.

Sjajna Samanta Fabris u akciji

RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

Pravo je pitanje koliki je taj broj u cijeloj državi ako se uzme u obzir da u Hrvatskoj postoji više od 120 registriranih ženskih klubova. Znajući, dakle, kolika je popularnost ovog sporta, zaista je čudno da Hrvatska nema svoju predstavnicu na najvećim svjetskim pozornicama još od Samante Fabris. Iako je kod djevojčica odbojka sport broj jedan, kod dječaka je ipak taj interes manji, ali Antunović govori kako je baš zbog toga lakše ostvariti uspjeh upravo u muškoj konkurenciji.

- Na svakih 15 upisanih djevojčica, upiše se samo jedan dječak. Možda je to i glavni razlog zašto je s dječacima lakše ostvariti uspjeh, pretpostavljam da se treneri mogu više individualno posvetiti svakom igraču kada ih je manje, a i lakše je raditi s djecom kada ih je na terenu 15, a ne 30.

Kada je riječ o trenerima, tu se uvijek otvara isto pitanje: ima li hrvatska odbojka dovoljno kvalificiranih i profesionalnih trenera koji su za relativno nisku plaću spremni žrtvovati veliki dio svog života.

- U Mladosti je 90% trenera obrazovano upravo za tu funkciju, međutim činjenica je da ljudi nema, pa se može dogoditi da se već zaposleni treneri opuste zbog manjka konkurencije. Često je to ljudima dodatni posao uz onaj profesorski, pa se teško i posvetiti 100%.

Pričajući o temi trenera, dotakli smo se i nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture, kao i same nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja u školama.

- Dva sata tjedno jednostavno su premalo, još ako uzmemo u obzir da taj sat tjelesnog često bude vrijeme za učenje ostalih predmeta, onda stvarno postoji problem.

Na kraju samog razgovora osvrnuli smo se na temu mladih igrača, kao i na činjenicu da, bez obzira na dugu dominaciju hrvatskom odbojkom, HAOK Mladost nikako ne može napraviti željeni iskorak u Europi. Kao i u većini sportova, glavni problem je svakako odlazak mladih igrača i igračica koji prebrzo, u dogovoru s menadžerima i roditeljima, odluče napustiti matične klubove te se, možda i prerano, okušati u inozemstvu.

- Mi jednostavno ne možemo zadržati neke igračice, nakon dobre sezone one često odlaze za boljim ponudama. Nama je jako teško složiti novi sastav na početku svake sezone, ali jednostavno je tako. Uz sve to, danas sve mlade igračice, kao i igrači, imaju menadžere od samog početka sportske karijere, što nekada i otežava zadržavanje mladih talenata.

Čini se kako roditelji često nasjedaju na slatke riječi menadžera koji svakom igraču ili igračici pristupaju kao da je riječ o budućoj Barbari Ružić ili Igoru Omrčenu, što se u velikoj većini slučajeva pokaže kao greška. Činjenica je da je veliki broj mladih potencijala napustio Hrvatsku u nadi za svjetskom karijerom, a Antunović kaže kako veliki broj njih kroz 2 do 3 godine odustane od igranja odbojke.

Darko Antunović vrlo otvoreno govori o stanju u odbojci

DAMIR KRAJAC Cropix

Zanimljivo je, također, kako navodi Antunović, da se kroz 10 godina njegove karijere kao sportskog djelatnika jedva i nađe igrač ili roditelj koji potraži savjet od čovjeka koji, može se reći, ima bogato iskustvo, kako igranja tako i vođenja klubova. Na pitanje kako ih zadržati zapravo smo dobili i odgovor na pitanje koji je to kotačić koji nedostaje Mladosti za nastup na europskoj sceni.

Mladi odlaze, obrazovanih trenera nedostaje, a financije nisu na razini ostatka Europe i jednostavno Mladost na taj način nije konkurentna za nastup u Europi. Antunović je ipak vrlo jasan kad je riječ o razvoju hrvatskih igrača i igračica.

- Nije rješenje potrošiti kompletan budžet na šest novih strankinja kao što su napravili neki klubovi u regiji, pa tako napadati Europu. Mi jednostavno to ne želimo. Nama je cilj razvijati naše igračice i igrače, čak i po cijenu manje osvojenih trofeja. Nije trenutno rješenje, ali smatram da je to ispravan put i put kojim ja želim da Mladost ide.

Da ne ispadne sve baš tako crno, čini se da je publika i dalje zainteresirana za gledanje dobre odbojke, koje ove sezone ne manjka, a najsvjetlija točka je činjenica da je HAOK Mladost zapravo prepun domaćih igrača i igračica, što svaki njihov uspjeh čini još posebnijim.

- Kad se igra Liga prvaka, Dom odbojke je pun. Tijekom sezone ima gledatelja, ali ipak manje nego kad se igra protiv europskih klubova. U usporedbi sa Zagrebom, u ostalim gradovima Hrvatske situacija je još i bolja, u Osijeku ili Kaštelima navijanje je uvijek na nivou. Vjerojatno kako je manja sredina, pa je ljudima posebno drago bodriti svoje tijekom prvenstva - zaključio je Antunović.