Ovo postaje ozbiljno! ‘Rukometni Hormuški tjesnac‘ sve je veći teret za budućnost sporta

Svijetu fali nafte, svi gledaju u Hormuški tjesnac. Rukometu će kako stvari idu uskoro ponestati mladih snaga, Napori su veći, igrači sve ranije odustaju od igranja, prije toga postaju sve skuplji, a bez igrača nema sporta, posebno ne spektakla. Bez mladih nema napretka, jednostavno rečeno. I zato malo pojavi se neka nova ideja, ne bi li se stvar popravila ili počela popravljati. To nije jeftino, to košta i to je razlog da mnogo puta ima i odustajanja, pitanja isplativosti. Nije s pokušalo riješiti osnovno pitanje ‘je li isplativije stvarati i ulagati godinama, ili jednostavno kupiti gotovi proizvod. Nije to pokušano čak ni staviti u određene okvire u korist sporta. Sve je kao nešto liberalno, slobodno, pa su to moćni shvatili da rade što hoće, jer im se jednostavno može. Naravno, ne rade ništa što se ne smije, jednostavno koriste svoje mogućnosti, otvore novčanik i riješe problem.

Recimo IHF je uveo šest natjecanja mladih umjesto dosadašnja četiri. Muški igraju prvenstva do 21, 19 i 17 i sad 15 godina, žene do 20, 18, 16 i uskoro će do 14 godina. U Europi već postoj natjecanja mladih rukometaša do 20, 28 i 16 godina, kod rukometašica do 9, 17 i 15 godina.

Lani je EHF uveo Ligu prvaka za mlade rukometaše do 17 godina, ove godine isto to je uveo za mlade rukometašice. Natjecanje je zamišljeno kao pratnja seniorskoj Ligi prvaka, igra s mladim momčadima 6 klubova Lige prvak i 13 klubova Lige prvakinja. Jedni to vide kao stvaranje, drugi kao izlog za buduću kupnju. Isto kao Hormuški tjesnac, jedni vide kao način za život, a drugi kao način da usmjere buduću prodaju, pa se puca, padaju bombe, a svijet tone u krizu.

Ideja EHF-je plemenita. Ali sa četiri turnira i završnicom ne mogu dati pravu sliku, niti se sa 4 tankera može popraviti svjetska ekonomska slika. To mora biti kontinuitet, a on je skup i dovodi u pitanje smisao, a takvog sponzora koji bi to omogućio jednostavno nema. Sve bi spalo na klubove, a klubovi to jednostavno ne mogu odraditi. Ogroman motiv bio bi da se mlada Liga prvaka igra kao predigra seniorskoj kroz sezonu, ali po svima je to nažalost nemoguća misija. Možda bi to bio način koji bi pomogao i reprezentacijama u globalu. No, zasad je to to. Samo jedna idealistička ideja koju je u ovim okolnostima nemoguće pretvoriti u stvarnost, kao i osigurati Hormuz za prolaz nafte koja svijetu život znači. Moraš imati temelj da bi napravio kuću, kako god joj krov bio kvalitetan. Sport je generalno u problemu, ne samo rukomet. Možda tek nogomet, ali on odavno nije smo sport nego i industrija. Ovako će za mlade nada ostati dobra ideja, za velike izlog za budućnost. I uvijek će vrijediti ona tko jači taj kvači.

Mi smo uveli festival rukometa sa završnicama mladih, jedinstvena liga usporedno sa seniorskim nemamo, jer bi bile preskupe. Snalazimo se kako možemo, regijama, turnirima, baš kao i Europa. I ono što je iznimno važno i bitno, trajemo na svjetskoj i europskoj sceni, što nije nimalo jednostavno. Uvijek moraš težiti boljem, ali i dobro znati kuda ideš. Grlom u jagode, sigurno ne treba, to je još skuplje. I opet se vraćamo onoj da je sport samo preslika društva, smo je pitanje razine. A mi bismo htjeli da bude još bolji, da nema afera, jer nas je naučio da može više nego ostali, pa mislimo da je to normalno. To nas drži tako visoko i ništa drugo.