Spašava li Miodrag Rajković na Gripama Split ili ABA ligu?

Nešto prije nego što će splitski Žuti istrčati i izgubiti protiv Kvarnera na Zametu i nešto ranije nego što će konstrukcija koša popustiti nakon zakucavanja Wigginsa, već se proširila vijest kako je novi trener Splita Miodrag Rajković.

I krenuli su zvoniti telefoni, krenulo je propitkivanje, jer, Bože nam prosti, o dotičnom se valjalo raspitati. Pobjednik je bio jedan bivši reprezentativac.

– Od Rajkovića Srba jedino znam onoga kojeg je pogazio Laki Topalović.

Ali, doznalo se ponešto. Rajković je u svijet ozbiljne košarke ušao kao pomoćnik Mute Nikolića (što njega nisu doveli, pa da se barem zabavimo?!), a vrhunac karijere doživio je prije, sad već davnih 12 godina, kad je Turow odveo do poljskog naslova. Da nije, ne bi mogao raditi u Hrvatskoj, jer se HKS nakon incidenta Cibone s Vladom Jovanovićem, krivim Vladom Jovanovićem, ogradio u propozicijama, pa inozemni trener može biti samo onaj koji je nešto i negdje osvojio.

Međutim, od tih poljskih vrhunaca, kod Rajkovića je sve malo usporilo, pa su mu highlightsi u zadnje vrijeme bili u japanskoj drugoj ligi.

Nije tu problem u srpskim trenerima da se dežurni higijeničari odmah ne bi digli na noge. Jer, da je Split doveo dvadeset trenera iz Srbije, s imenom i prezimenom, onih o kojima netko nešto zna i čije smo utakmice gledali, ne 2014., nego u zadnje vrijeme, nikome ništa. Dapače. Uostalom, baš taj Muta Nikolić, kod kojega je kao šegrt počeo Rajković, jednom mi je rekao: “Hrvatska košarka će procvjetati kad budete imali srpskog playa i srpskog trenera.” Da sam znao što se sprema koju godinu kasnije, mogao sam pitati za Rajkovića...

Zašto je došao Rajković? Zbog ABA lige. U kojoj se Split grčevito bori da ne ispadne. I to im je silno važno, a Rajković valjda poznaje tamošnji teren, pa bi mogao složiti taktike za kresnuti Spartak ili Megu. Nije realno, ali tko zna kakva jamstva nosi u džepu. ABA liga je to. Nema Cibone, a kad bi odlepršao i Split, pitanje je bi li Zadar ostao sam. A i tko zna što će biti s Dubaijem. Bliski istok je trebao postati oaza regionalnih snova, a onda je Izrael ispalio projektile i sve ostalo je sad već povijest...

Split pri tome razmišlja samo o ABA ligi, jer to sugerira i trenutačni roster. U hrvatskom prvenstvu može u dresu imati četiri stranca, a u isto vrijeme ih u petorci na terenu mogu biti dvojica. Rajković je sa sobom doveo Glenna Coseyja, koji je pokušao nešto pred kraj karijere zaraditi u Iranu, ali od tamo se mogao jedino evakuirati. I evo ga u Splitu. Gdje su već Stephens, Wiggins, Myers i Dragić. Četiri stranca. Sva je sreća da je Grant Anticevich, kojemu na dresu stoji Antičević, imao hrvatsko državljanstvo, jer bi ih bilo šest. Pola momčadi. I Miodrag Rajković na klupi.

Ali, ne mora se Split brinuti da će mu fokus na ABA ligu uništiti domaće snove. Nisu oni niti veliki. Imaju Kup i bilo bi pristojno stići u finale. Pa bi na ljeto, jer to se čeka, momčad trebao preuzeti Srđan Subotić. I moralo bi biti posloženije nego sada. Za ući u finale, valjalo bi, pak, ostati drugi. Pa i kad se izgubi od Kvarnera, i dalje na Gripama mogu biti mirni, jer tu je – Cibona.

Ona će isporučiti svoje. Kleknut će prvi put u povijesti u – Dubravi. I drugi put u sezoni protiv trenera kojega su se riješili proteklog ljeta, Josipa Sesara. Pa su se nadali Dinu Repeši, kojega je obrlatio Split, u međuvremenu su ostali i bez Damira Milačića, pa se priča dovela do Ivana Rudeža. Koji cijele sezone petlja o stabilizaciji kluba, kao da to ima veze s parketom. Svlačionica ima proračun viši nego ranijih sezona, a za razliku od tko zna koliko proteklih sezona, sada je i plaćena. Kako složiti rezultat? To je tema. Ne tranzicija kluba.

Koja bi do konca mjeseca trebala i službeno zaživjeti. Cibona će, po posljednjim informacijama, završiti na dnevnom redu Gradske skupštine posljednjeg tjedna ožujka, odmah iza toga trebalo bi preoblikovanje kluba dobiti zeleno svjetlo i od resornog Ministarstva, pa bi Victor Dodig i službeno trebao postati vlasnik. A Cibona prvi put dočekati ljeto bez dugova...