Osam godina. Toliko je trajala plava proizvodna traka, koja je u razdoblju od 2014. do 2022., kada je slijedom novih pravilnika HNS-a ugašena, postala sjajan filter i trampolin. Za prvu momčad, lukrativne transfere, za prvoligaške razine, ali, jasno, i reprezentaciju.
Maksimirska B momčad o kojoj govorimo Dinamu je posljedično donijela transfere u zbiru od (barem) 160 milijuna eura, više od pola tuceta reprezentativaca, a hrpa je onih koji su prošli „plavu” drugu momčad te u posljednjem razdoblju pojačali i druge hrvatske sredine. Od, recimo, Ante Crnca, koji je danas u Norwichu, ili Marka Solde, kojeg je Dinamo vratio iz Osijeka. Ukupno, gotovo deset igrača danas ima visoku europsku i svjetsku vrijednost, argumentiranu ugovorima i klubovima gdje nastupaju, kao i tržišnom vrijednošću od 10+ milijuna eura, kao i 15-ak onih sa srednjom ili nacionalnom vrijednošću, koji, dakle, nastupaju po SHNL-u, Cipru, drugim naoko manjim europskim destinacijama, ali i „ligama petice”, no na Transfermarktu vrijede između četiri i sedam milijuna eura.
Od Olma, Gvardiola, Šutala, Sučića i Baturine kao perjanica, preko More, Sose, Brekala, Gabriela (iz Arsenala), do Šunjića, Franjića, Uremovića, Jurišića, Jelenića, Jankovića, Gojaka, Špikića, Marina, Rukavine, Horkaša, Čavline... Kada sve njih stavite u kontekst osam godina, onda je jasno da se radilo o izuzetnoj proizvodnoj traci. I još je jasnije zašto se mora vratiti. Zbog ukidanja B momčadi, konačno, velika je Benfica bila u teškom sukobu sa Savezom, koji je naposljetku popustio, jer Benfica je argument imala upravo u – stvaranju. Igrača za sebe, portugalski nogomet, ali i – reprezentaciju.
– Tu doista nema velike mudrosti; radi se o projektu koji nema alternativu. To dokazuje sve što se događalo u prošlosti, a posebno ovaj vakuum koji se stvorio u ove tri i pol godine koliko stoji ugašena. Jasno je da je povratak B momčadi nužan u svim logičnim, temeljnim, proizvodnim procesima, od klubova do reprezentacija – reći će na tu temu Sandro Perković, bivši Dinamov trener koji je u Maksimiru prošao sve kategorije, prije nego što je ljetos „zapalio” u armenski Noah.
Kako će, međutim, izgledati novi Dinamov inkubator, veliko je pitanje. U Maksimiru, naime, nisu još skloni otkrivati karte, kažu da će to učiniti kada dođe vrijeme, ali naša nedavna priča o Nikolasu Šimiću, najmlađem izdanku „klana Šimić”, koji se napokon vraća nakon ozljede i danas sa 18 godina igra za juniore, služi kao povod. Treba, međutim, znati da cijeli plan nije samo tako jednostavan. Radi se, naime, o „klubu unutar kluba” koji, dakle, ima svoj roster, svoj stručni stožer, liječničku službu, team-menadžera... U jednoj projekciji, takav pogon godišnje stoji otprilike 250 tisuća eura, iako s inflacijom i taj troškovnik ima intenciju malo se „napuhnuti”. Za pripremu terena za istrčavanje u Prvoj NL, dakle drugoligaškom stupnju natjecanja, koji će biti iznimno zahtjevan, u ovome trenutku Dinamo se priprema „dolje”, u laboratoriju, gdje nacrte u trezoru skiciraju šef Akademije Albert Capellas, njegov asistent Goran Vlaović, naravno i Zvonimir Boban, ali i trener juniora Jerko Leko, koji je prirodni izbor za šefa struke B momčadi.
Što ne čudi, Leko radi vrlo dobar posao, stvara i rezultat i diže igrače, a ujedno iza sebe ima deset godina rada, od kojih šest sezona u drugoligaškom okruženju. Ako se to potvrdi, Leko bi sa sobom „odveo” stručni stožer, što ostavlja pitanje novog trenera juniora, gdje mnogi unutar sustava kao idealnog vide Milana Badelja, koji se ljetos pridružio Akademiji, gdje upija znanja i iskustva, a gotovo svi će reći da u sebi nosi trenerski nerv. Iako mu je zbog cijelog habitusa, inteligencije i širine bila „predodređena” karijera na „katovima”, Badelj sebe primarno vidi dolje, na terenu...
Izgled momčadi pritom je u ovome času prilično teško nacrtati; nije, naravno, teško zaključiti da bi momčad trebali činiti najpotentniji klinci: Tai Šnuderl, Marko Zebić, Šimić, Tomas Baković, Krešimir Radoš, Sven Šunta, Patrik Horvat, Mislav Ćutuk, vjerojatno i Jona Benkotić..., kao i neki mladići koji se danas nalaze na posudbama, poput Lovre Kulušića, Antonija Raića... Taj dio do kraja trebaju definirati kreatori modre budućnosti. Ono intrigantnije, a ne manje bitno, bit će svakako tim klincima pripojiti „odgajatelje”, starije igrače koji su ujedno ključni kao balans i stabilnost cijele priče. Prije nekog vremena u tom se kontekstu pričalo o bivšem Dinamovu kapetanu Domagoju Antoliću (35), kojem ovo ljeto ističe ugovor s Lokomotivom, a nije nimalo luda ideja, dapače, vidjeti kako na tu temu „dišu” Dinamovi senatori, poput Danijela Zagorca i Kevina Theophilea-Catherinea, kao međustanice i prema nekim drugim (trenerskim) pozicijama unutar plavog sustava. U svakom slučaju, B momčadi trebat će suport barem pet–šest „iskusnjara”, koji mogu odgovoriti zahtjevima drugoligaškog okruženja, a ujedno nose u sebi „ruku pomoćnicu” u stasanju poletaraca. Konačna skica, u svakom slučaju, ušla je u finalnu fazu, jer ostala su neka četiri mjeseca do starta.
Starta koji, dakle, nema alternativu. Starta koji Dinamu mora omogućiti buđenje klupskog DNK-a iz teške hibernacije, koja se itekako osjeti. Na svim poljima. Kao i bježanje onih koji su bili predodređeni za više od napuštanja Dinama prije cjelovite evaluacije njihovih mogućnosti, ili su startanje svojih karijera odlučili tražiti izvan maksimirskog dvorišta, s kojeg u posljednjih nekoliko godina „majka” sve rjeđe zove na ručak s velikim dečkima... Dinamo bez B momčadi izgubio je razvojni motor koji je proizveo i igrače, i rezultate, i milijune. Stoga je toliko čekani, i jedini logični, povratak – iako sigurno u prvoj godini neće biti bezbolan – jedino rješenje. I to u širem, ne samo klupskom, kontekstu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....