Nije prošlo ni 24 sata od izbora za novog predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, kada je četvrti po redu šef nacionalne olimpijske kuće odvojio djelić vremena za Sportske novosti. Lagana, mala povlastica. Za SN.
Pričekali smo dr. Josipa Varvodića da završi jutarnju vizitu u Kliničkoj bolnici Dubrava, da ga odvojimo malo od kirurške dvorane i skalpela te zajedno, djelomice barem i za prvu ruku, uronimo u olimpijski bazen hrvatskog sporta. Sve je još uvijek vrlo svježe. Nakon dva mjeseca intenzivne predizborne promidžbe, pa onda Skupštine koja je okončana u srijedu u 15:40, nakon malo više od dva i pol sata zasjedanja, nije baš bilo ni jednostavno prvo se telefonski "probiti" do novog čelnika HOO-a te zakazati sastanak.
No, tu dr. Varvodić, kojeg poznajemo već godinama, iskazuje jednu odliku koja je bila svojstvena i prethodniku mu na čelu HOO-a, Zlatku Mateši. Novinaru se uvijek javlja. Ako nije istog trenutka, onda koju minutu kasnije. Možda nekome sitnica, našoj profesiji puno više od sitnice. To, između ostalog, zrcali dobar odgoj, kao i odnos poštovanja prema medijima, a u biti prema javnosti. Jer, mi novinari i obavljamo ovaj posao zbog javnosti.
Predsjedniče, je li se "feštalo" nakon izbora?
- Malo smo se podružili, ali jasno, sve relativno kratko. Četvrtak je već bio uobičajeni dan, ujutro me čekala, jasno, i vizita. Proslavili jesmo kako bih zahvalio ljudima, ali sve malo, dostojanstveno.
Dobro, kad se zadobije povjerenje za obnašanje predsjedničke dužnosti u HOO-u, to jest za čestitati, proslaviti, ali... Je li trenutak baš za slavlje u odnosu na ono što vas sve čeka?
- Iskreno, taj trenutak poslije pun je ponosa i olakšanja nakon dva mjeseca intenzivne kampanje, puno rada, truda, razgovora. Rekao bih zato kako je sada doba ponosa i olakšanja.
Što vas je uopće prije dva mjeseca nagnalo na kandidaturu? Naime, vi ste uvaženi, vrhunski liječnik s odgovornim poslom u jednoj velikoj kliničkoj bolnici. Na čelu ste nacionalnog saveza jednog od triju bazičnih sportova (plivanje). Onda ste i čelnik na europskoj razini, pa i među samim vrhom tog sporta na globalnoj razini (član Ureda World Aquatics). Sada još i HOO...
- Kad sam se kandidirao, želja mi je bila imati transparentniji način poslovanja u HOO-u, jasnije kriterije, bolje i pravodobnije informiranje sportaša, sportske zajednice, ali i javnosti o svemu što se u HOO-u događa. S tim je počelo. Ove druge stvari što se događaju, to prepuštam državnim nadležnim institucijama da dalje odrađuju svoj posao i izvješćuju nas kako raditi.
Ne znamo samo što je toliko liječnicima privlačno u politici i sportu? Ima vas jako puno u obje djelatnosti, pa i sada na ovim predsjedničkim izborima dvojica liječnika bila su kandidati.
- Kod mene je sport dio osobnog identiteta. Od rođenja. To je moja povezanost sa sportom. Moja specifična crta koja, mislim, i nije onda vezana uz liječničku struku.
Kako biste vi okarakterizirali aktualni trenutak hrvatskog sporta? Ovaj je novinar prije koji dan naveo da je hrvatski sport u krizi. Ne rezultatskoj, ali svakoj drugoj da. Vaš dojučerašnji protukandidat, dr. Dragan Primorac, rekao je kako su u krizi sport, ali i pojedinci u sportu.
- Sport nije u krizi, ali mi cijelo vrijeme govorimo da je HOO u krizi. Sport nije u krizi. Imali smo naš nastup na Svjetskom prvenstvu u nogometu, gdje su se opet ljudi poistovjetili s našim nogometašima, njihovim uspjesima. Sad nas uskoro čekaju Mediteranske igre u Tarantu, u Italiji. Pa Europsko plivačko prvenstvo u Parizu. Kod nas u Zagrebu i Europsko gimnastičko prvenstvo, te mnogi još projekti. Tako da mislim da sport nije u krizi.
Da, rezultatski ne trpimo odveć, ali percepcija javnosti, bojimo se, ipak je malo drukčija. Jedna je priča HOO, gdje je bilo i uhićenja jednog direktora koji je onda podnio ostavku (Damir Šegota), ali počelo je sa slučajem Pavlek i skijanjem, sumnjom u pronevjeru 30-ak milijuna eura. Nije to sve, već su počele izlaziti i ružne priče, pa i optužbe u još nekim nacionalnim sportskim savezima. Bilo je i obavijesnih razgovora, sve je više angažiranja odvjetnika, svako malo se spominje uz neki sport i USKOK, policija... Nije baš idilično, a razvila se jedna velika sumnja u javnosti, ne možemo od toga pobjeći. Sumnja da se u sportu nešto "mulja".
- Zato kažem da je velika odgovornost na HOO-u da ponovno vrati sportaša i trenera u fokus te da se vi novinari samo njima bavite, a da Hrvatski olimpijski odbor postane samo institucija koja je podrška sportu. Da prestane na taj način bavljenje HOO-om, a posebno ne predsjednikom. Idemo vratiti fokus na sport.
U početku vas se tretiralo kao kandidata uz kojeg je pet "velikih" loptačkih sportova (nogomet, košarka, rukomet, vaterpolo, odbojka), oni su sada "na štihu".
- Ne, dapače. Mislim da su svi sportovi bitni, a vidjeli ste i po sastavu Vijeća HOO-a da su zastupljeni i neolimpijski sportovi, lokalne zajednice, loptački, ali i individualni sportovi, olimpijski sportovi. Mislim da sam s prvim koracima pokazao da su mi svi sportovi bitni i da ću sve zastupati i boriti se za sve saveze. Čak i za one koji me ne vole.
Spomenuli ste neposredno nakon Skupštine kako niste iznenađeni ishodom glasovanja (81-68). Međutim, kako je tekla sjednica, u jednom nam se trenutku učinilo da će epilog biti drukčiji. Do samog glasovanja.
- Nisam iznenađen. Najiskrenije, očekivao sam pobjedu i to baš kako je tekla kampanja naprijed...
Čak ni tijekom Skupštine, s onim početnim izborom radnih tijela Skupštine?
- Nakon glasovanja za Verifikacijsku komisiju bio sam praktički uvjeren da će biti pobjeda.
Zato što su neki vama bliski ljudi ušli u tu komisiju?
- Bilo je jasno kakav će biti omjer kada je javno, to je još bilo javno glasovanje, 79 skupštinara podržalo Verifikacijsku komisiju. To je bio nekakav test.
Koji je vaš prvi potez sada kao izabranog predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora?
- Okupiti Vijeće HOO-a, napraviti sastanak i detaljan plan rada te nakon toga kontaktirati nacionalne saveze, pa vidjeti s njima koji bi bio najidealniji način da se slože kriteriji i način za podjelu financijskih sredstava. To je ključ. Ujedno, pokušati što više razgovarati sa sportašima i trenerima. Barem za početak, kako bi se vratilo to povjerenje.
Kako provesti sve ono što ste spominjali, obećavali tijekom predizborne promidžbe? U nekim dijelovima nam se činilo kako je i protukandidat dr. Primorac u dobrom dijelu zastupao iste ideje poput poštenja, razvidnosti, stavljanja sportaša i trenera u prvi plan...
- Trebamo postupno raditi na svim segmentima. U tom mojem planu za HOO ima i transparentnosti rada, treba vidjeti kako što bolje razvijati sportsku i sportsko-gospodarsku diplomaciju. Pogledati kako možemo eventualno i neke sportske federacije dovesti u Hrvatsku, kao i međunarodna natjecanja kojih ionako imamo. Valja svakako vidjeti kako što više djece privući i u neke sportove koji nisu nogomet i oni, recimo, "razvikaniji". Kako zadržati djecu u sportu. Kako osnažiti položaj sportaša i nakon karijere. Ima jako puno prostora za napredak. Primjerice, kako i rekreativnu zajednicu što više uključiti u sport, zajedno s Ministarstvom zdravstva. Nije to sve jednostavno i HOO bi to već i radio da je stigao sve - veli dr. Varvodić.
Jedan od najdugotrajnijih, a esencijalnih problema su treneri. Oni koji rade s djecom, mlađim uzrastima, koji nisu prvoligaški, ali to ne znači da su manje bitni. Štoviše, oni su temelj cijelog sporta jer to su prvi stručnjaci koji rade s nekim kasnijim Modrićima, Blankama i da ne idemo dalje. Oni su redom potplaćeni. Osobno znamo desetak trenera iz samo jednog sporta koji su zadnjih godinu dana otišli iz sporta. Ne zato što ne vole sport, nego nisu plaćeni, od nečega moraju živjeti. Kako to mislite riješiti, zadržati trenere?
- Morat ćemo vidjeti kako iz ovog sustava financiranja pojačati položaj trenera. To su ključni treneri, oni koji rade s mladima.
Očekujete li onda povećanje proračuna? Jeste li zadovoljni sa sadašnjim, koji je na razini 64,5 milijuna eura?
- Moram sada tek vidjeti detaljne brojke. Mislim da država daje puno novca u sport. Naravno da je dobro raditi na povećanjima, ali smatram da, generalno, novca u sportu ima.
Ne bi li trebao možda marketing HOO-a više "potegnuti"? Naime, daleko najveći dio sveg novca, značajno iznad 95%, daje država.
- Pokušat ćemo i u tom dijelu raditi, ako je moguće. Morao bih stvarno vidjeti sve detalje iz rada HOO-a, ali tek sam izabran za predsjednika. Apsolutno, HOO mora pokušati sponzorski dobiti još novca.
Prije nekoliko dana izjavili ste kako mislite da je apsolutno moguće da nacionalni savezi dobiju više novca nego dosad. Zato pitanje, odakle?
- Radi se o preraspodjeli. Smatram da unutar HOO-a neke stvari možemo preraspodijeliti i da bude više za saveze.
Onda logika dalje nalaže, nekome ćete morati oduzeti.
- Pa dobro, to bih ostavio za neke buduće razgovore kada ćete vidjeti u kojem se smjeru krećemo. Sigurno ne mislim da bi trebalo jednom sportu nešto uzeti da bi drugi dobili više. To ne! Ima dovoljno novca za sve sportove.
Je li, po vama, previše zaposlenih u HOO-u? Spominje se brojka od 83-85 osoba.
- Gledajte, HOO ima jako puno ljudi koji vrlo dobro i savjesno rade svoj posao. Nikad ideja nije bila ići tu s nekim dramatičnim rezovima. To je institucija koja obavlja jako puno posla. Ne možemo mi naš HOO uspoređivati s olimpijskim odborom Mađarske, Njemačke ili Nizozemske jer su oni potpuno drukčije strukturirani. Naš se HOO bavi savezima u cjelogodišnjem programu te još s lokalnim zajednicama. Drugi se olimpijski odbori bave samo olimpijskim programom.
Jeste li se nakon izbora čuli s nekim iz državnog vrha?
- Čuo sam se s ministrom Tončijem Glavinom i vjerujem u odličnu suradnju s Ministarstvom turizma i sporta. Vjerujem da ćemo nastaviti i dalje raditi na razvoju hrvatskog sporta kao što smo radili dosad.
Jeste li već dogovorili neki sastanak s ministrom?
- Mislim da je dovoljno što smo se za početak čuli.
Poznavali smo jako dobro vašeg oca, Ivana Varvodića, višedesetljetnog direktora plivačke reprezentacije, počasnog člana tadašnjeg LEN-a, ali i čovjeka koji je vodio jedan odjel i u HOO-u. Vašeg oca više nema od 2018., ali pretpostavljamo da je tamo negdje "gore", sretan i zadovoljan stopama sina.
- Ili je zadovoljan ili se pita "što ti je to trebalo", ha, ha. Nadam se da je barem ponosan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....