Za najviše dva mjeseca, usred ljeta ili najkasnije početkom jeseni, Hrvatski olimpijski odbor će dobiti novog predsjednika. Tek četvrtog od osamostaljenja države i utemeljenja naše nacionalne olimpijske organizacije. Podatak da je HOO u tri i pol desetljeća imao samo trojicu čelnika može se iščitati dvojako, ovisno s kojih stajališta tko prilazi ovom pitanju.
S jedne strane to je dokaz kontinuiteta u upravljanju krovnom sportskom udrugom u Hrvata. S druge, oni koji su možda pesimističniji naglasit će kako to nije dobro, odnosno da se radi o učmaloj sredini u kojoj netko tko se jednom dokopa predsjedničke dužnosti vrlo teško s nje i odlazi.
Prvi je predsjednik bio Antun Vrdoljak, kasnije i član, sada počasni član MOO-a, koji je čelnikom nacionalne olimpijske udruge bio od 10. rujna 1991. do 16. listopada 2000. Njega je naslijedio prof. Zdravko Hebel, koji je predsjednikom bio jedini vrlo kratko, niti cijeli mandat, odnosno do 16. listopada 2002. godine. Od posljednje navedenog nadnevka, pa do nedavne ostavke, 21. svibnja 2026., predsjednikom je bio Zlatko Mateša. Daleko najdugovječniji predsjednik. Iako, tu odmah valja dometnuti kako predsjedničke dugovječnosti u olimpijskom pokretu nisu baš raritetne.
U susjednoj Sloveniji, Janez Kocijančič je bio predsjednikom olimpijskog odbora od 1991. do 2014., da ne govorimo tek o MOO-u, u kojem je Amerikanac Avery Brundage bio predsjednik od 1952. do 1972., ili Juan Antonio Samaranch stariji od 1980. do 2001. No, ostavimo se svijeta, posvetimo se Hrvatskoj.
Svojevrsna predsjednička promidžba, da ne velimo kampanja, tek počinje. U biti, čak i nije počela jer službeno još nije zaprimljena niti jedna kandidatura u HOO-u. Za očekivati je da ćemo tijekom vikenda imati službeno prvo ime, dr. Josipa Varvodića. Spominje se u kuloarima i još jedan liječnik, dr. Dragan Primorac, od prije mjesec dana predsjednik Hrvatskog taekwondo saveza.
Glede dr. Varvodića, osim što se radi o istinski vrhunskom kardiokirurgu, prepoznatom i u međunarodnim relacijama, valja istaknuti njegove aktualne sportske dužnosti i trenutak ili okolnosti u kojima je dolazio na njih. U rujnu 2022. izabran je za predsjednika Hrvatskog plivačkog saveza, nakon ostavke Vladimira Veselice. Ne možemo baš reći da je zatekao briljantno stanje u Savezu (pa i financijski), ali uspio je sve to "popeglati".
Iste 2022., ali u veljači, uz Portugalca Antonija Silvu kao predsjednika, Josip Varvodić izabran je za prvog dopredsjednika bivšeg LEN-a, danas European Aquatics ili Europske organizacije vodenih sportova. Dobili su na Kongresu čak 96% glasova, što i više no jasno zrcali koliko je bilo nezadovoljstvo radom dotadašnjeg predsjednika, Talijana Paola Barellija. U siječnju 2024., na redovnom Kongresu European Aquatics, reizabran je na dužnost prvog dopredsjednika. Temeljem te dužnosti ujedno je i član Ureda World Aquaticsa, odnosno izvršnog tijela svjetske organizacije vodenih sportova.
Iza dr. Varvodića stoji kandidatura Hrvatskog plivačkog saveza, ali nema dvojbe da će ga podržati i ostali savezi "vodenih sportova" (vaterpolo, skokovi u vodu, umjetničko plivanje, daljinsko plivanje). To je već pet saveza, odnosno praktički polovica nužnog minimuma u kandidaturi. Ono što potencijalno čini jakom Varvodićevu kandidaturu svakako je podatak kako se radi o nekom tko dolazi iz jednog od triju temeljnih (bazičnih) sportova - plivanje, gimnastika, atletika. Nije presudno, ali nije ni minus. Dapače. Ujedno, plivanje nije bilo nigdje, nije spominjano u dosadašnjim "prepucavanjima" unutar HOO-a. Još jedan plus.
Mi kao novinari, jasna je stvar, favorita nemamo, pa niti smijemo imati, jer bi sve suprotno tomu bilo neprofesionalno, novinarski nemoralno. Što ipak ne znači da nemamo jednu želju i sad ćemo je javno ispisati.
Želimo, apeliramo na sve u natjecanju za predsjednika HOO-a doista "čistu", sportsku, korektnu borbu, nadmetanje argumentima i projektima, vizijama. Nikako ne zakulisnim igrama, podmetanjima, tobože slučajno objavljenim tekstovima po nekim portalima kojima je jedini cilj ocrniti suparnika ili suparnike.
Zašto ovo spominjemo? Pa zato što se jako dobro sjećamo nekih (ne svih) izbora, odnosno nadmetanja za čelnika HOO-a, koji su bili puni prljavštine, optužbi... Godine 2000., i to u Australiji, tijekom OI u Sydneyju, već su se nadmetali Vrdoljak i Hebel. Pa je jedan tabor drugom spočitavao da se nalaze u sidnejskoj gostionici imenom "Balkan", iz čega se tobože sugeriralo da je ta druga strana "balkanska i jugofilska". Onda se čak prebrojavalo koliko je tko minuta proveo u igri i je li uopće zaslužio olimpijsku medalju!? Užasno ružno.
Samo četiri godine kasnije (2004.) sučelili su se za predsjednika Zlatko Mateša i Ivica Miošić Stošić, koji su dotad bili predsjednik i glavni tajnik HOO-a. Uh, i tada je bilo grubih riječi, verbalnih napada, pa i vrijeđanja. Najmanje priče o sportu kojega i kakvoga želimo.
E, to je nešto što ne želimo čuti ni vidjeti u izborima HOO-a 2026. Uostalom, ove je godine toliko o sportu u Hrvatskoj ružnog već izrečeno, napisano, izašlo u javnost, da bi doista svako daljnje produbljivanje i raslojavanje po ovom pitanju bilo kontraproduktivno. Za sam sport, ni za kog drugog.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....