S motorističkom kacigom pod rukom i u "nabrijanoj" jakni za koju će s dječačkom strašću i osmijehom reći kako mijenja boje ovisno o temperaturi, teško biste na prvu prepoznali mladića koji bi vrlo skoro mogao Hrvatskoj početi donositi pregršt velikih medalja. Uključujući i one najveće - olimpijske. Ilija Kovtun (22) drugu je godinu zaredom u osječki Gradski vrt došao kao "civil", još uvijek nema pravo nastupa za Hrvatsku, ali i to će se ubrzo promijeniti.
Sjajni gimnastičar iz Ukrajine, zemlje kojoj je donio čak 11 velikih medalja, među kojima je i srebro s Olimpijskih igara u Parizu, odlučio je krajem 2024. zatražiti hrvatsko državljanstvo s namjerom da u budućnosti nastupa za našu zemlju. Već godinama živi i trenira u Osijeku, tu se osjeća kao kod kuće, tu je našao i djevojku, i prelazak pod hrvatsku zastavu činio mu se logičnim korakom. Sve se pretvorilo u podužu sapunicu, da bi mu u srpnju prošle godine Međunarodna gimnastička federacija (FIG) upalila zeleno svjetlo. Međutim, kako ga Ukrajinci nisu htjeli dobrovoljno pustiti, to je značilo da ga čeka godina dana "karantene", odnosno zabrane nastupa za novu državu. U srpnju konačno završava i to razdoblje čekanja, a mjesec dana kasnije Kovtun će debitirati za Hrvatsku. I to, baš simbolično, na Europskom prvenstvu koje se po prvi put održava u našoj zemlji, u zagrebačkoj Areni.
- Malo me je mučio list, ali trenirao sam cijelo vrijeme i forma je dobra. Nastupam na klupskim natjecanjima u Francuskoj, Italiji i Njemačkoj, čistim vježbu i mislim da do Europskog prvenstva to mora biti dobro - govori Kovtun.
Ne skriva da se ipak zaželio pravih, velikih natjecanja, poput Svjetskog kupa koji upravo traje u njegovom Osijeku.
- Fali mi sve to i vuče me da počnem skakati kada gledam druge. Dobro je nastupati i za klubove, ali fale mi ovakva velika natjecanja. Ali, s druge strane, ne mogu reći da mi je psihološki bilo jako teško podnijeti ovu stanku jer već imam medalje sa svih najvećih natjecanja, od Olimpijskih igara, preko svjetskih i europskih prvenstava, do svjetskih kupova. Možda mi čak ovakva pauza može i dobro doći jer sam jako mlad uletio u seniorsku gimnastiku i postigao tolike uspjehe. Ali, sad je vrijeme da nastavimo još bolje. EP u Zagrebu će mi biti prvo veliko natjecanje nakon dvije godine i prvo veliko natjecanje za Hrvatsku, tako da se baš veselim.
Vjeruje li da se u Zagrebu može boriti za zlato?
- Vidjet ćemo. Gledao sam što drugi rade, ali kažem, dvije godine me nije bilo na velikim natjecanjima, tako da ne mogu ništa reći. Osim toga, moram paziti i na zdravlje, dobro se pripremiti, pa ćemo vidjeti. Plan je nastupiti u višeboju i preko višeboja izboriti plasman na Svjetsko prvenstvo u Rotterdamu najesen, a onda dogodine krenuti i po plasman na Olimpijske igre u Los Angelesu.
Podsjetit ćemo da Ilija ima svjetsko srebro i broncu u višeboju, da je bio europski prvak na ručama i preči, a na Olimpijskim igrama u Parizu osvojio srebro na ručama, te bio četvrti u višeboju i na parteru. Do danas u svome životopisu ima upisano već osam medalja s europskih prvenstava. Zagreb je idealna prilika za nadogradnju kolekcije.
- Ruče su mi uvijek bile najbolja pojedinačna sprava, ali mogu biti dobar i na konju, i na parteru, i na preči. Za sve se pripremam, ove četiri sprave su mi sigurno jake, a ruče su definitivno najbolje.
Je li pojačavao vježbe u proteklom razdoblju kad se nije natjecao?
- Promijenilo se dosta pravila u gimnastici, smanjili su broj obveznih elemenata s deset na osam, što znači da moramo raditi malo teže elemente kako bi vježba bila bolja. Zato smo mijenjali neke stvari na nekim spravama, ali ništa kritično.
Nismo ovom prilikom htjeli ponovno otvarati temu njegova transfera iz Ukrajine u Hrvatsku, o svemu je tome već vrlo iskreno i otvoreno govorio. Pitali smo ga samo je li u bilo kojem trenutku požalio zbog odluke, jer reakcije i kritike iz njegove rodne zemlje bile su vrlo oštre.
- Ma te reakcije na moj prelazak su zapravo bile normalne zbog situacije kakva je trenutno u Ukrajini, tako barem mislim. A sad, je li mi žao, to ću tek vidjeti u budućnosti, ha, ha. Nisam još ni počeo nastupati za Hrvatsku, vidjet ćemo kako će biti. Imam putovnicu, imam osobnu, sad više nema natrag, ha, ha.
Hrvatsku reprezentaciju su pokosile ozljede, Tin Srbić i Filip Ude su izvan stroja, a Aurel Benović je jedva zakrpan za nastup u Osijeku. Zato se Kovtunov debi za Hrvatsku čeka s još više nestrpljenja.
- Pa vidite, Tin već ima godina, Filip također, tako da su te ozljede normalne. Aurel cijeli život radi samo sprave na kojima mora skakati, tako da su i kod njega ozljede normalne. Nadam se da će svi biti bolje, da će se do EP-a uspjeti pripremiti. Svi su mi čestitali na dolasku u hrvatsku reprezentaciju i zaželjeli mi dobrodošlicu, svima je bilo drago.
Sve bolje Ilija govori hrvatski, dakako s primjetnim osječkim naglaskom. Osjeća li se danas već kao pravi Osječanin?
- Ja i dalje sve radim malo brže, uvijek se negdje žurim. U Hrvatskoj je sve "bit će, ali polako". A u Ukrajini sam navikao na brže, brže, brže, kako bih sve stigao. Tako da će mi trebati još nekoliko godina da postanem pravi Osječanin, ha, ha.
Što radi u Osijeku kad ne trenira?
- Odmaram se, uživam, šećem ćuku... E da, i vozim motor. Imam i curu, ali zasad još ne planiram svadbu kao Aurel - zaključuje uz osmijeh hrvatski Ukrajinac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....