Ema Sgardelli treći je put uzastopno prvakinja Europe, s omjerom bodova na EP, 26-1

Umorni, kako od isrpljujućih nastupa u Frankfurtu, pa malo putovanja do Zagreba, a onda još više fešte nakon osvojenih kolajni na Europskom prvenstvu, najbolji hrvatski karatisti i karatistice, u utorak su se završno nakon kontinentalne smotre u Njemačkoj okupili u zagrebačkom hoteu Aristos. Na vjerojatno najmasovnijoj konferenciji za novinare kojoj smo ikada nazočili. Ukupno čak 14 govornika!

U takvim uvjetima, novinarski je mudro učiiti sljedeće. Odabrati samo jednog sugovornika. Ili sugovornicu. Tu nije bilo nimalo dvojbe, neovisno sjajnim uspjesima reprezentacije, kako pojedinačno, tako i djevojke ekipno. Naš izbor je dakako mlada (22 godine), sićušna možda rastom, ali veličajna sportskim dometima - Ema Sgardelli. Ova Riječanka je u Frankfurtu treći put uzastopno osvojila naslov prvakinje Europe! Zadar 2024., Erevan 2025. i Franfurt ove godine. Kolosalno. Tri uzastopna europska zlata u hrvatskom sportu od osamostaljenja domovine ima još samo Lena Stojković (taekwondo). Ema je trima zlatima pridodala još i ekipu broncu. Znamo da žene vole zlato, ali da postoji i jedna koja ih ovako brižno prikuplja, sama, nitko još ništa ne poklanja...

- Ne znam kako bi uopće opisala osjećaj. Vratiti se s jednog EP s dvije medalje, još k tomu treće uzastopno zlato, a onda i ova ekipna medalja koju posebno pamtim jer je prva u toj konkurenciji. Osjećam veliku sreću, ponos i zahvalnost.

No, je i Ema onako intimno, i prije Frankfurta očekivala baš ovo? Zlato! U konačnici, prije puta smo razgovarali i rekli ste i sami da idete braniti naslov prvakinje Europe.

- Naravo da sam očekivala. Bilo bi suludo nakon dva uzastopna zlata ne očekivati ništa baš, ali izjavila sam i tada, prije natjecanja, da bi mi bilo koja medalja na trećem uzastopnom Prvenstvu Europe bila ogroman uspjeh. Kad su naši dečki u poluteškoj i teškoj kategoriji se vratili, odnosno osvojili medalju, silno su me napunili energijom i emocijama. Samo sam jedva čekala četvrtak, moj početak natjecanja. Nije to bo nikakav pritisak nego sam samo jedva čekala otići na tatami, uživati, boriti se. Uspjela sam u tom jer sam od prvog meča do finala, u svakom trenutku uživala. Pripremila sam se mentalno, fizički spremna. Ova je medalja kruna ne samo mene, nego trenera, mojeg kluba, njihove podrške.

Ema Sgardelli - za europsko zlato od nacionalnog karate saveza zaslužila 10.000 eura

RONALD GORŠIĆ/CROPIX

Na cijelom EP ste imali bodovni omjer u borbama 26-1. To zvuči fantastično, nestvarno pomalo. Je li ovo zlato onda i najuvjerljivije?

- Je. Možda će nekome tko ovo sada čita, sve to izgledati lagano jer sam primila samo jedan bod na cijelom prvenstvu, i taj je bio za 1:0 vodstvo Bugarke u finalu. Bilo je iznenađenja dosta. Očekivala sam recimo da ću u četvrtfinale protiv Ukrajinke, na kraju je ona izgubila od Španjolke što je bilo veliko iznenađenje. Tih 26-1 je mislim samo dokaz toga koliko sam ja sama vjerovala u sebe.

Spominjali ste i prije Frankfurta, ali i neposrebo nakon finala, da vam je iskustvo iz prijašnjeg finalnih dvoboja bilo od koristi. Što, kako?

- Najemotivnije je kad osvojiš prvu medalju. Ona ti najviše znači. Prošle godine kad sam ju branila, nisam bila svjesna da to radim. Nije bilo stresa, pritiska, do samog finala. Zapravo, od tada pa do danas je moj karate postao nekako mirniji, pametniji. Ja sam nekako više odrasla u tom pogledu. Ja sam tip sportaša koji voli raditi po osjećaju, ništa me ne koći.

Ema je ujedno i tip sportaša koji primjerice obožava velik broj navijača, ali suparnice čak, na tribini; svojevrsni "šušur" kako bi to rekli Dalmatinci.

- Upravo tao, to nije nešto što me sputava. Dapače. Evo sad, u Frankfurtu sam se borila s Francuskinjom. Puno njezinih navijača, buka, pa reflektori, zastave... meni je to bilo baš poticajno.

Što će Ema sada prvo napraviti nakon još jednog naslova europske prvakinje?

- Malo ću se prvo ipak odmoriti. Makar, ne baš puno. Samo koi dan jer za dva i pol tjedna putujemo u Rabat (Maroko), na Premier ligu, a to je natjecanje ujedno i prvo kvalifikacijsko za Europske igre. Nismo još gotovi. Glavni cilj jesmo odradili, punih 6 mjeseci smo sada u pogonu.

Ema Sgardelli - pojedinačno zlato i ekipna bronca s EP u Frankfurtu

HRVATSKI KARATE SAVEZ

Ostajete li i dalje u kategoriji do 50 kg? S godinama, Bože moj, i kilogrami se hoćete-nećete, penju.

- Ma znam, ja i sada sidam malo kile. Ja bih voljela ipak ostati u do 50 jer se u toj kategoriji osjećam najbolje, Iako sam se borila i do 55 kg. Mogu i to, super, ali voljela bih ostati u ovoj jer je moja, tu sam dominantna, sviđa mi se i visina, težina, brzina. Sve.

Malo se samo plašimo... zadnja velika sportašica, trostruka uzastopna europska prvakinja, li u drugom sportu (Lena Stojković, taekwondo) je nakon trećeg europskog zlata, u biti nakon olimpijske bronce prestala...

- To nećete od mene doživjeti. Nećete me se tako brzo i lako riješiti, ha, ha.