Kanada je nastavila potpunu dominaciju Mercedesa u pobjedama ove sezone Formule 1, ali neke stvari u odnosima unutar momčadi su se promijenile i postavile jedan potpuno drugačiji standard za nastavak sezone. Senzacionalni tinejdžer Kimi Antonelli došao je do svoje četvrte pobjede u nizu i u karijeri, ali ono što se događalo na stazi između njega i momčadskog kolege Georgea Russella moglo bi postati točka na koju će se svi vraćati kao početak ‘građanskog rata‘ unutar momčadi.
Britanac je pobijedio na otvaranju sezone, a nakon toga mladi Talijan krenuo je u svoj niz. Svima je jasno kako Mercedes ima najbrži bolid, ali tijekom prve četiri utrke dvojica njihovih vozača nisu imali pravi okršaj na stazi. Russell je imao probleme s formom, na dvije utrke prije Kanade nije bio na postolju i njegov je zaostatak za Antonellijem narastao na 20 bodova. Montreal je prva od šest utrka koje će se voziti u samo osam tjedana, a ujedno i prava prilika za Britanca da svoju sezonu vrati na pravi put.
Upravo tako je i otvorio vikend. Bio je najbrži u kvalifikacijama za sprint i odmah je želio pokazati svom mlađem momčadskom kolegi tko je ovdje ‘gazda‘, čak i prije glavne utrke. Mercedesi su zaključali prvi red i nekako je u zraku mirisalo da slijedi velika borba. Kao pobjednik je na kraju izašao Russell, a Antonelli je bio ljut kao ris. Sve zbog poteza Britanca u šestom krugu koji je dosta podijelio javnost.
Na početku šestog kruga Antonelli je napao Russella s vanjske strane u zavoju broj jedan, ali došlo je do laganog kontakta jer je Britanac gurao Talijana prema granicama staze. Zbog toga Antonelli odlazi na travu i siječe zavoj te se skoro zabija u Russella, koji ga je vješto izbjegao. Kasnije u krugu Antonelli je ponovno pokušao napasti te ponovno prešao preko trave, a ovog puta ga je to koštalo i druge pozicije jer ga je pretekao Lando Norris. Izgubljen je samo bod jer je riječ o sprintu, ali vrijedna lekcija.
Neki su smatrali kako Russell nije imao pravo samo ga izgurati na travu i voziti kao da Antonelli ne postoji s vanjske strane, dok su drugi stava kako nijedan vozač u toj situaciji ne bi samo otvorio vrata suparniku da ga napadne. Bilo kako bilo, većina vjerojatno može shvatiti zbog čega je, iz svoje perspektive, Talijan rigao vatru. Žalio se na radiju, čak je dobio i opasku šefa Tota Wolffa da "se koncentrira na vožnju, a ne plakanje preko radija".
Iz Mercedesa je nakon sprinta poruka bila jasna: sve je riješeno iza zatvorenih vrata. Međutim, svi su jedva čekali start glavne utrke u nedjelju jer su se ponovno našli jedan kraj drugoga. I mora se priznati, priredili su sjajnu zabavu za gledatelje. Ne toliko sjajnu za šefa momčadi čiji su se vozači nekoliko puta gotovo međusobno sudarili. Epilog sjajne borbe dogodio se u 30. krugu kad Russell odustaje zbog problema s bolidom te Antonelli uz malo sreće dolazi do nove pobjede.
Sreća prati hrabre. Većinu bitaka na stazi je izgubio, kako bi se završio taj rat u Kanadi ostat će velika nepoznanica, ali činjenica je da je Talijan u vreću spremio novih 25 bodova, a Russell jedan veliki krumpir. Prednost je sada 43 boda, sav momentum je na strani Antonellija i Russell polako dolazi u zonu očajnika jer mu toliko željeni prvi naslov u karijeri sve više bježi. Očajnički potezi obično završavaju sudarima, u Mercedesu dobro znaju što je otvoreni rat između momčadskih kolega, ali o tome više ako (i kada) dođe do toga.
Lekcija šefa Wolffa
Jasno je da je Toto Wolff odlučio iskoristiti sprint kako bi poučio mladog Antonellija i smanjio rizik od eskalacije rivalstva između njegovih vozača na stazi. Nije problem što je Antonelli pokušao napasti Russella, trebao je to učiniti jer se bori za naslov i izgledalo je da ima prednost u tempu. Međutim, traženje kazne za svog momčadskog kolegu nije dobra slika. Mercedes to vidi kao stavljanje osobnih interesa ispred interesa tima. To možda ima smisla u ozbiljnoj borbi za naslov, ali ne u sprint-utrci relativno niskih uloga. Antonelli je svoj stav trebao iznijeti privatno, a ne "pecati" kaznu na radiju, koji je, kako dobro zna, javan. Time je Antonelli dao Russellu moralni prestiž unutar tima, iako je zapravo mogao biti u pravu. Da je šutio, imao bi jače argumente.
Wolff će ovo iskoristiti kao signal za oba vozača: borba je dopuštena, ali ne na način koji šteti timu. Za Antonellija je pouka jednostavna – pokazao je brzinu čak i na Russellovoj jakoj stazi, ali sad mu to zasjenjuje nepotrebna drama. Mladenačka borbenost je pohvalna, no treba je znati usmjeriti pametnije i u svoju korist.
Neiskustvo je izašlo na površinu
Antonelli je imao tempo da pobijedi u sprintu i nije trebao riskirati sve baciti u vjetar onim što je izgledalo kao nepotrebna osvetnička akcija, ili je, u najmanju ruku, pogriješio dok je još bio uzrujan Russellovom tvrdom obranom ranije. Bez obzira na to je li Britanac trebao dati više prostora u prvoj šikani, Antonelli je trebao biti strpljiviji i bolje odabrati trenutak. Montreal nudi dovoljno prilika za pretjecanje, ali treća šikana rijetko je dobro mjesto za napad. Talijan je imao sreće što nije imao ozbiljnija oštećenja koja bi mu uništila sprint te ugrozila kasnije kvalifikacije za glavnu utrku. Brzina za naslov prvaka je tu, ali mora biti precizniji i hladnokrvniji u odlučujućim trenucima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....