Luciano Sušanj i Branko Zorko spadaju među legende hrvatske atletike, nalaze se u uskom krugu najvećih naše Kraljice sportova. Najkraće rečeno - bolje trkače na stazi nismo imali. Stoga rušenje njihovih rekorda, pogotovo Sušnjevoga na 800 metara - 1:44.07 - koji je "živio" 50 godina (!) i 10 mjeseci, automatski sugerira sposobnost za velike stvari u međunarodnim okvirima. Stoga, kad je Marino Bloudek prošle godine u Madridu dva kruga istrčao za 1:44.01, odmah je bilo jasno da Hrvatska tri desetljeća nakon Zorka ponovno ima srednjeprugaša sposobnog ostaviti trag na velikim natjecanjima.

Taj rekord bio je još i izuzetan poticaj za negdašnjeg juniorskog prvaka Europe, koji se nakon tog pothvata 2017. u Grosettu nekoliko godina "utapao u prosječnosti" i iz rodne Virovitice, preko Pule, gdje je radio s još jednim sjajnim srednjeprugašem iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća - Milovanom Savićem - došao u Rijeku, spojio se s Azuzom Simchicem, tadašnjim kondicijskim trenerom jedne od najboljih svjetskih tenisačica, Jelene Ribakine, dok je danas u stožeru Mire Andrejeve, te krenuo prema "gore". Kad je dosegnuo maksimum - nastupio na tri velika natjecanja zaredom, 2023. dvoransko EP i SP na otvorenom, te 2024. dvoransko SP - u "radu na daljinu" sa Simchicem, Bloudek je morao tražiti novo rješenje za iskorak i pronašao ga je u Zagrebu. Iz Kvarnera je prešao u Dinamo-Zrinjevac i tamo počeo raditi s Mladenom Kršekom.

Marino je predvodnik brojne hrvatske reprezentacije za Europsko prvenstvo u Birminghamu

PROFIMEDIA

Ostalo je - reklo bi se - povijest. Dvije godine kasnije, iza njega su polufinala Europskog i Svjetskog prvenstva na otvorenom te finale Svjetskog dvoranskog prvenstva u Torunu prošle veljače, šesterostruki - dvorana i otvoreno - je hrvatski rekorder i naš najbolji atletičar. Bloudek je danas - kao nekad Zorko - "lokomotiva" hrvatske atletike, glavni adut za Europsko prvenstvo, koje kreće sljedeći ponedjeljak u Birminghamu.

- Sve je u najboljem redu - zadovoljno zvuči Marino, dok na Rogli odrađuje završni "glanc" pred veliko natjecanje.

- Nakon tri tjedna priprema u Livignu, gdje smo marljivo trenirali, po povratku u Zagreb zbog ekstremnih uvjeta odlučili smo se otići osvježiti na Roglu prije puta u Birmingham sljedeći tjedan. Prije toga smo prošli petak doma odradili jaki trening, probni za veliko natjecanje, i to je prošlo jako dobro, pokazatelji nikad nisu bili bolji.

Na sjajnu zimu nadovezalo se ljeto u kojem je puno manje nastupao, kvantitetu je zamijenio - kvalitetom...

- Sve se nadovezuje na sjajno odrađen posao tijekom zime, nisam imao puno utrka, ali su zato sve bile na mitinzima Gold kategorije i u svakoj sam bio top 3. I hrvatski rekord na 1000 metara u Ostravi također je jedan dobar pokazatelj, žao mi je tek što sam u Hengelu i na Hanžekovićevu memorijalu otrčao nešto slabije rezultate.

To "slabije" je bilo 1:44.63, odnosno 1:45.00, što bi samo godinu dana ranije bilo dovoljno da se Bloudek i trener Kršek oduševe formom.

- Da, prošle godine bih bio presretan s tim rezultatima, ali sad su kriteriji malo drukčiji. To je normalna stvar u atletici, ciljevi su mi viši, dok se i pomaknula granica u svijetu pa stalno trebam napredovati da bih zadržao visoku razinu. Definitivno mogu zaključiti da sam sad već u kontinuitetu na top levelu, dugo se držim među 20 na svjetskom renkingu, a i rezultati su konstantni. Recimo, na Dijamantnoj ligi u Kini otvorio sam sezonu s 1:45.02, čime nisam bio najsretniji, ali kad sam poslije vidio prolaz i kako sam odradio drugi krug, shvatio sam da mogu biti zadovoljan.

Bio je to - kao i sve ostalo - tek jedan od koraka prema glavnom cilju, Europskom prvenstvu na kojem Bloudek neće ganjati rezultat, već plasman, s obzirom na to da se na 800 metara te dvije stvari mogu odvojiti.

- U posljednje vrijeme može se reći da je ovo postala europska disciplina. Naravno, imamo nekoliko svjetskih "giganata", ali isto tako je puno europskih trkača u vrhu, s malim razlikama između nas. Točno je, rezultat mi na Europskom prvenstvu neće biti primaran, tu je važna taktika jer se u kvalifikacijama i polufinalu prolazi s plasmanom. Opet, prije dvije godine u Rimu imao sam najbržu kvalifikacijsku utrku ikad, što je bila posljedica jake konkurencije. Puno ovisi o tome kako se slažu skupine, uz koga trčiš...

Zimus u Torunu pokazao je da s trenerom Kršekom "ima nos" kad treba odrediti taktiku za utrku i to ga je dodatno napunilo samopouzdanjem.

- Nije samo finale Svjetskog prvenstva ono što mi je donijelo dodatno samopouzdanje, već i sjajno odrađene pripreme, dobri rezultati, njihova ujednačenost. Skupilo se i iskustva, dobri nastupi na 1500 metara pokazuju da imam i izdržljivost, postupno sam bolji i sve je dovelo do toga da mi cilj u Birminghamu bude plasman u finale, makar moram biti iskren i reći da bi me zadovoljio i bolji plasman od 15. mjesta koje sam ostvario na posljednjem Europskom prvenstvu.

Unazad dvije godine Marino je napravio veliki iskorak i na 1500 metara, u Valenciji je krajem siječnja skinuo Zorkov dvoranski rekord, što znači da u nogama ima i potrebnih 3:33 za srušiti ga i na otvorenom. Hoćemo li ga u budućnosti više gledati u toj disciplini?

- Meni možda čak i više odgovara 1500 metara, ali ja jako volim 800, smatram da je to jača, zahtjevnija disciplina i dok god imam brzinu, ne mislim je mijenjati. Ovdje moraš brže razmišljati, nema vremena za popravljanje grešaka, dok se na 1500 stigneš posložiti tijekom utrke. Neće mi biti problem prebaciti se ako mi bude opadala brzina, ne isključujem da bih mogao istrčati i obje norme za neko veliko natjecanje, ali uvijek bih izabrao jednu, teško je u današnje vrijeme odraditi taj srednjeprugaški "double", specijalizacija je puno izrazitija nego prije. Također, 800 metara se na velikim natjecanjima trči tri dana zaredom, dok su na 1500 kvalifikacije i dan pauze prije finala, teško bi bilo to sve uskladiti.

Bloudek je na Memorijalu Irene Szewinske u Bydgoszczu ove godine pobijedio na 1500 metara

PROFIMEDIA

Prije tjedan dana je, pak, trebao otrčati dvije utrke dan za danom, ali na Prvenstvu Hrvatske nakon 1500 otkazao je nastup na 800 metara pa se pojavila zabrinutost zbog potencijalne ozljede.

- Nije bilo ozbiljno. Ranije taj tjedan, u utorak u St. Moritzu, radili smo neke specifične stvari, trčali "četiristotice", trener je bio prezadovoljan kako sam to odradio, ali povezano s putovanjem i povratkom s veće nadmorske visine, do subote se nisam dovoljno oporavio. Osjetio sam da moram stati i rekao da neću trčati 800 metara jer se nisam htio uvoditi "u crveno" s obzirom na to da mi je fokus na Europskom prvenstvu. Nije bilo razloga za brigu, kao što i nije bilo ikakvih posljedica. Moji klupski kolege odradili su sjajan posao, završili smo PH s najvećim brojem medalja, sve je prošlo kako treba.

Marino Bloudek bi po statusu i stažu trebao biti predvodnik 16-eročlane hrvatske reprezentacije za EP. Kako komentira toliki broj predstavnika?

- Prije svega moram reći da mi je jako drago što imamo tako veliku reprezentaciju. Posljednjih tjedana i mjeseci na dnevnoj bazi pratio sam "road to Birmingham", razvoj situacije na svjetskom renkingu. Puno naših atletičarki i atletičara pokazalo je veliki napredak. Evo, prošli vikend sjajne nastupe u Belgiji imali su Nino Jambrešić (1500 m), Bruno Belčić (3000 m zapreke) i Nina Vuković (800 m), ali ja ipak moram reći da sam najsretniji zbog svoje zaručnice (Natalija Švenda - 400 m prepone, op.a.) i njezina plasmana na Europsko prvenstvo. Dobio sam novu cimericu za veliko natjecanje - nasmijao se za kraj najbolji hrvatski atletičar.

Saznajte više ► U videu ispod možete pogledati gostovanje Marina Bloudeka u Sportcastu by Paola