Ivana Lončarek već godinama je jedna od boljih priča hrvatske atletike. Ne, nije ona na razini Sandre Perković ili Blanke Vlašić, ali uspijeva pronaći put do najvećih natjecanja, a u sportu koji je toliko konkurentan i masovan, to nije mala stvar. U konačnici, sport i nisu samo naslovi i medalje, sport su i ljudi poput Ivane koji se uporno i s puno ljubavi svakodnevno trude pomicati vlastite granice i doći na još višu razinu.

Lončarek je ove zime već napravila ogroman posao, na 60 metara prepone ispunila je normu za Svjetsko dvoransko prvenstvo u Beogradu (18. - 20. ožujka), što je od hrvatskih atletičara uspjelo još samo Filipu Mihaljeviću u bacanju kugle. Osvojila je broncu na Prvenstvu Balkana u Istanbulu, da bi na mitingu u Beogradu istrčala 8.11 sekundi, svoj najbolji rezultat još od 2017., kada je i postavila osobni rekord (8.06). Još ranije je na Dvoranskom PH 30-godišnja Zagrepčanka u svoj bogati sportski životopis upisala još dvije zlatne medalje, bila je očekivano najbolja na preponama, ali i na 60 metara.

Ivana Lončarek (treća slijeva) osvojila je dvije medalje na nedavnom Dvoranskom PH, a na mitingu u Beogradu istrčala je 8.11 na 60 prepone što joj najbolji rezultat još od 2017. kada je postavila osobni rekord (8.06)

Ronald GorŠIĆ/CROPIX

- Predavala sam krajem prošle godine zahtjev za subvencioniranje školarine vrhunskim sportašima i mislim da sam izbrojala preko 80 medalja s državnih prvenstava dosad, od toga više od 50 zlatnih - s osmijehom na licu nam priča Ivana.

Razlog osmijehu je i činjenica da joj je ova zima kudikamo uspješnija od prošle kada joj je najbolji rezultat na 60 m prepone bio 8.24.

- Da, čak i tih 8.28, koliko sam trčala na Prvenstvu Hrvatske, lani bi mi bio jedan od boljih rezultata. Dobro je krenulo ove godine, trčala sam 8.14, sada i 8.11, a u jačoj konkurenciji, vjerujem da bih mogla istrčati i osobni rekord.

Iz Ljubljane u Zagreb

Drugi se put u karijeri plasirala na dvoransko SP, a želje za Beograd su jednostavne.

- Želja je plasman u polufinale jer sam i na svom prvom SP-u bila u polufinalu, pa bi bilo lijepo to ponoviti. I voljela bih da rezultat bude bolji nego 2018. kad sam trčala 8.16 u kvalifikacijama i 8.21 u polufinalu.

A kako će biti kad se atletika preseli na otvoreno, što nam je Ivana pripremila za ljetni dio sezone?

- Glavni mi je cilj plasman na EP u Münchenu, norma je 12.93 što je strašno jako, ali nadam se čak da mogu to istrčati. Mogu ući i preko renkinga, trenutno i jesam u kvoti, ali puno bih mirnije duše bila da istrčim taj rezultat, jer onda sam sigurnija.

Članica Agrama neko je vrijeme radila s priznatim slovenskim stručnjakom Albertom Šobom i živjela u Ljubljani, ali u međuvremenu se ipak vratila u rodni grad.

- Sad opet treniram kod Marka Katalinića, prekinula sam suradnju sa Šobom prošlo ljeto. Jednostavno nije išlo onako kako sam zamislila, a nemam više 18 godina da imam previše vremena za trošiti. Imam već dovoljno iskustva da vidim odgovara li mi nešto ili ne, tako da smo se mirno razišli. No, i dalje se natječem i za slovenski klub AD Mass iz Ljubljane. Tamo sam našla i dečka, pa sam zbog toga morala ostati, ha-ha.

Pisali smo i ranije da Ivana puno ulaže u vlastito obrazovanje. Diplomirala je računovodstvo i reviziju na Ekonomskom fakultetu, nakon toga završila i Akademiju za internetski marketing, pa otvorila i vlastiti obrt za internetski marketing i web dizajn. No, ni to nije sve...

- U listopadu sam upisala fitnes učilište da još malo proširim horizonte. To sam u siječnju i položila, sad ćemo vidjeti što će mi dalje pasti na pamet. Cijeli sam život u sportu i voljela bih sve to spojiti, i svoj obrt za digitalni marketing i sve ostalo. Na tom fitnes učilištu je bilo dosta dobro, učili su nas i o odnosima s ljudima, o tome kako pristupiti klijentima, a to mi je, osim što će mi kasnije vjerojatno pomoći u poslu, pomoglo i u mojim treninzima. Neke stvari sam ranije gledala na drugačiji način, sada sam ih dodatno naučila.

Bez vlastitoga posla, preživjeti samo od atletike ne bi mogla.

- Ne, definitivno ne. Trenutno imam drugu kategoriju, a za nju je stipendija 1500 kuna. To je možda dovoljno za hranu, stanarinu ne mogu s time pokriti. Danas je još teže u atletici nego prije, teže je dobiti sponzore, kriteriji su se jednostavno promijenili. Čak i proizvođači sportske odjeće gledaju samo profit, a ne toliko da ulažu u sportaše da im pomognu.

Bilo je i velikih kriza

Je li zbog svega toga imala kriza i problema s motivacijom tijekom karijere?

- Dogodilo mi se to još dok sam bila na fakultetu, ali ne toliko zbog ovoga, nego zato što sam od malih nogu bila u atletici, stalno su se izmjenjivali škola i treninzi. I kad sam došla na faks, trenirala sam dvaput dnevno, a imala sam za učiti više nego kroz osnovnu i srednju školu i u jednom trenutku mi je bilo dosta svega, postala sam preumorna. Da bih sve to stizala, premalo sam spavala i onda mi se na zimu 2014. dogodila jedna kriza. No, nisam htjela prekinuti s atletikom jer je to nešto što volim i što sam radila za sebe, ne zato što me je netko tjerao na to. I fino sam se do ljeta odmorila i zapravo sam te godine imala najbolju sezonu. Istrčala sam i državni rekord i nakon toga više nije bilo problema, ha-ha.